ponedjeljak, 02.07.2007.
to be continued?
|
Ponekad razmišljam što napisati, i zapravo se uhvatim s mišlju da sam već sve rekla. Ali stvar je u tome što zaista najbolje razmišljam ako pišem. Puno bolje nego kad govorim. Stignem se predomisliti i izbrisati redak. ili upotrijebiti neku bolju riječ. Stignem zvučati pametno. Stignem se barem malo suzdržati od nesmotrenih reakcija i usranih emocija koje baš uvijek moram pokazati jer imam filing da bi popizdila kad bi bar jednom ostala pasivna... Just can't hold it inside. i za to me neke stvari sve više pritišću i ponekad mi dođe da vrištim i da me boli briga tko zna i što se netko usuđuje misliti o tome. al opet izdržim nekako. izdržavam,bolje rečeno. ne znam odgovarati na provokacije upućene od strane nekih ljudi. ne znam ja puno toga. više ne znam nego što znam. i sad, točnije u 3:58 am,moram slušati frenda i njegove ljubavne probleme na msnu... i nikakvi odjebi ne pomažu.jebiga. bar ću se ja imati kome jadati jednom. mrtva sam umorna i počinjem previše razmišljati. ma neću misliti.imam sve. i više nego što sam zalužila. još samo kad bi sve to uspjela zadržati. jer najgore je imati nešto i gledati kako to gubiš zbog neke treće osobe ili zbog same sebe a ne možeš tu ništa učiniti. meni se to jednom dogodilo. užasan osjećaj. i onda sam otkačila taj teret totalno. krenula dalje. nova stranica. nove greške i gluposti. novi početak. novi netko. i više se ne mogu zamisliti sebe s nekim. drugim. ahhahahhaa nisam pametna ni kad pišem jer da jesam zadržala bi to za sebe ali neeeeeeeeeeeeeee ahhh gdje se mogu otvoriti ako ne ovdje ili pred nekim ljudima? zar je grijeh biti iskren? whatever. ne mogu protiv sebe. (btw.83%) |
- 04:03 - Make a differance / Don't print it -
|
Dnevnik.hr |