Neuronitis
14.10.2007., nedjelja
Dlanom o dlan...
Htjeli bi da možemo samo prstom pomaknuti, a svijet da radi upravo ono što mi želimo, da možemo mijenjati stvari, učiniti da nama budu po volji I da bol puno manje boli.
 Nije ovo deprimirajući post (da me neki krivo ne optuže), ovo je jedan običan post koji misli da trebamo naučiti gubiti I onda kada to najmanje želimo, baš kad mislimo da će sve biti lijepo I baš onako kako nam treba.  Svaki čovjek ima svoje potrebe, svoje želje koje se vjerojatno ne poklapaju s našim željama, svi smo mi individualci u potrazi za svojom srećom, nađemo ju prije ili kasnije. Ja više ništa ne razumijem. Što mene najviše ljuti, ne gledamo da ne povrijedimo nekoga, čak I nenamjerno, lijeni smo da razmislimo što svojim naumom postižemo I kome to neće lijepo pasti. Sebične smo osobe ako se ne izjašnjavamo I ako mislimo da bi netko trebao sam shvatiti što je nama u glavi I zašto se upravo tako ponašamo.  A upravo iskrenošću bi taj naš svijet individualaca u potrazi za svojom srećom uspjeli uljepšati  (makar samo malo, na sekundu). Manje boli istina, nego prekasno otkrivena laž. |
02.10.2007., utorak
Hey, pa razmazi se...
Opet nastavljam svoje pohode…  Ne, ne nisam se zasitila pisati. Nakon lijepo provedenog ljeta opet se vračam tipkanju, ovaj put nadam se bez stanki I nepotrebnih gluposti. Da, hm, ovo bez gluposti, samo ignorirajte… Nego eto, ja tipkam, vi sretni…  Mozda bih mogla uvesti mjesečne članarine…! Hi hiSamo čekam da me ufati inspiracija pa da ponovno napunim te vaše tmurne kišne glavice lijepom pozitivom …  Bar malo svijetla u ovim šugavim jesenskim , kišnim, deprimirajućim, I mokre noge dosadnim danima. Moram si malo I sama laskati, ili jednostavno, opet vas sve natjerati da me čitate I lijepe komentare pišete. Ne bojte se sve vi odlutale ovčice, mama Paula se vratila! Zagreb je plakao, Osijek, Pula, Split, dio slovenije… Ma uzalud vam trud svirači, ja nastavljam ovu odiseju!  Pevači, pevačice, cijelu noć vas sanjam. Šljokica mi puna glava, a I netko me za guzu štipa… Povratak u punom sjaju!!!   Eto ljeto je iza nas, ludi provodi, svi ti slatki grijesi I gluposti.  Neki od nas su bili vrlo, vrlo zlocesti…  Da ne spominjemo maturalac koji je bio vrhunac , slag na torti, secer na kraju, višnja na šlagu… kako već… Eto, ja sam bila dobra, kao I uvijek, ponekad ćašica više, malo neispavanosti  I meni dobro! Na žalost ne mogu se svi pohvaliti da im je ovo ljeto prošlo bez nekih. Hm.. zlocestih radnji. Misleći, ako mogu to muškarci zašto ne bih I ja! KRIVO!! Muškarci lete s cvijetića na cvijetić čisto zato što su ne sposobni nekoga voljeti ili zadržati uz sebe, kako da se izrazim, seks im služi samo kao čin kojim ćeš se isprazniti, možda malo I istrenirati (oni kojima baš I ne ide od…) I hvaliti se okolo frendovima, možda čak malo da I nahrane svoj pretrpani ego, da dodaju još nečiju sliku u glavu tako da preko godine imaju na šta drkati kad ne bude ponuda.    Naš, ženski problem je upravo taj što mi kao želimo ravnopravnost, I to jaaako, pa neke od nas smatraju da imati ista prava kao I jadničci od muškaraca znači ponašati se upravo kao I oni. Što dovodi do sljedečeg, žene postaju kurve, a zapravo su savim iste kao I j…eni muškarci!  Tu se greška radi, budući da posjedujemo više sposonosti od samo majstorice u krevetu,  zašto bi smo dopustili nekom frajerčiću (kojeg gledamo samo kao dobru igračku) da se okolo hvali svojoj ekipi (moš si mislit!) I štrca na pomisao na nas. Daj molim te… Pa šta nismo bar malo pametnije? Zašto si dozvoljavamo da curu s motom ‘jebi I odjebi’ nazivamo kurvom, ili je se klonimo kad nas na kavu zove, a u isto vrijeme prvog sujeda koji je cijeli kvart prešao (ili kvart njega) nazivamo carem?! Ostavimo ljeta za dobre tulume, hrpu dobrih pičića koje ne diraš I za dobru ekipu!! Žene danas vladaju…. Jer ipak, mi možemo  bez njih, oni ne bez nas…  |
