netochka

Rima bez rime,
nema čak ni ime.
Dobit će ime,
valjda ove zime.
Možda ovog jutra,
a možda tek sutra.
Ono što vrijedi,
nadam se tek slijedi.
Ne znam stvarno kad bi moglo biti,
a do tada društvo ja odoh piti.
Sad je ona samo tek slijepo crijevo,
kraj šanka desno, a možda i lijevo.
Propala pjesma pijanog poete,
običan bljak, ti nagnuti svijete.