netochka

Neki dan, prije podne, točnije ujutro, negdje oko sedam i petnaest, na tramvajskoj stanici, preko puta slogana "Tko voli jeftinije kupuje kod žapca", na potezu između ulične kante za smeće i oglasne ploče s najavom kulturnih zbivanja na kazališnoj sceni s jedne strane i reklame o Barici u krznenom kaputu koja je uspjela kupivši kontrolni paket dionica, posrala me ptica...
Kažu da je to sreća...Dotakla me Božja milost....
Sreća je u tome što je ptica bila mala i ne previše sita (po slobodnoj procjeni) i što je kaput već dao svoje..
Od tada me ista prati već danima...Porezala sam se odvajajući batak od karabatka, probudio mi se živac u nozi, nos mi je procurio, saznala sam da od honorara za neki posao neće biti ništa, pregorila mi je pegla, dobila sam račun Dinersa od kojeg mirne duše možeš očekivati moždani...
Znam što mislite, j...m ti sreću takvu....Ja ipak mislim da nije sve tako crno.
Mislim da je problem u ptici...možda da je bila veća ili s probavnim smetnjama....Odoh ja na isto mjesto, možda prigusti kojem pernatom kapitalcu...