|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Abbi
Mala metalka
Dejo
Dvije šuši-buši cure
Mala Ivanica
Dvije ludache - PiS
Peppersica
Lapache
Hmm....zovem se Melita...iz "one" stvari sam izletila na svijet prije 18 godina....
....iz Buzeta sam........to vam je jedan mali gradić u Istri...(za one koji neznaju).....školujem se u Rijeci....
.....ugl....to vam je to....a saznat ćete više o meni iz mojih postova.....
VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM
(gibonni)
Među ljudima za koje ne pitam..
odavno netko postoji..
kome ne praštam,
a trebao bih..
Otkad stavljam križ..
kraj njenog imena..
vodi me bis kroz godine,
a jedva se sićan zbog čega je..
Već je vrime da se pomirim sa svitom..
tiho k'o da zaronim na dah..
u svemu sad mogu naći nešto lipo..
i reći živote dobar ti dan..
Na te grane ja više ne smi'm past'..
na njenu dušu prišiti..
sve što nismo dospili..
koliko krivih riči pobigne kroz zube,
a k'o će ih stić'..
ka i perje bačeno u vitar
ne mo'š pokupit'..
Al' učim se kupit'..
Među ljudima o tome ne pričam..
al' znaju mi s lica čitati..
kome ne praštam,
a trebao bih...
JEDNOM KAD NOĆ
(opća opasnost)
Jednom kad noć...ukrade nebu...sve što si voljela na njemu...
Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu...ruke pamte...samo ljubav najbolju...
Jednom kad usne ne budu htjele...u strancu utjehu tražiti...
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo...jer nije ostalo tamo gdje jedino voljelo...
Kad tuga jednom na vrata dođe...a samoća zaboli...
Hoćeš li moći...ime moje sa usana svojih...skloniti?!
Bili smo jednom najbolji...o nama su priče pričali...i sad kad se sjetiš...
Htjela bi vrijeme vratiti....poslije mene su ti lađe slomile...bure i vjetrovi...
Jednom kad noć...ukrade nebu...sve što si voljela na njemu...
Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu...ruke pamte...samo ljubav najbolju...
Kad tuga jednom na vrata dođe...a samoća zaboli...
Hoćeš li moći...ime moje sa usana svojih...skloniti?!
Bili smo jednom najbolji...o nama su priče pričali...i sad kad se sjetiš...
Htjela bi vrijeme vratiti....poslije mene su ti lađe slomile...bure i vjetrovi...
Bure i vjetrovi.....
Hehe..evo mene nakon točno 2 mjeseca...uh...
...sram me bilo...stvarno...jebate...
Ma nije to ništa strašno, ne...
...ugl, škola je počela...s njom i muke...al sve se to nekako da pretrpit čim vidiš svoj bajni razred...
Sad sam treći razred...da...vjerovali ili ne...sama sebi se čudim kako sam tako daleko dogurala...
Uglavnom, ljeto je prošlo super, upoznala puuuuuno ljudova, bila puuunooo na moru, bila na puuunooo fešta, partya, rođendana i sličnih "sranja"....
Neki ljudovi su me razočarali, neki oduševili, neki su me ljutili, neki nasmijavali....ništa novo...
Nedjelja je. To znači da sutra idem u Rijeku...opet.
Tako će biti slijedećih godinu dana...a dobro, srećom, navikla sam na to pa mi i nije neki problem...al znate kako se kaže; svugdje je lijepo, al kod kuće je najljepše...
Fakat ne znam o čemu bi pisala...eto, samo sam se malo javila pošto ste se počeli buniti da me nema...sad lijepo da vidim komentare...
Odoh ja malo van...
See ya...
