All Saints i prigodna tučepska ploča
 Uz današnji dan kada se prisjećamo svih onih koji su nas napustili, nisam mogao a da na blogu ne pokažem jednu zanimljivu ploču koja se nalazi na tučepskom groblju. Svi koji su bar jednom posjetili groblje u Tučepima, nisu mogli da ne primjete filozofski stih na ploči nastaloj 1932. godine, a koju je Tučepljanima isklesao jedan Podgoranin. (Za neke od vjernih čitatelja ovog bloga, a koji su upoznati s lokalnom mitologijom napomena: to je djed jednog od poznatijih Dugišana koji radne sate (kakve li simbolike) provodi na potezu od Jugoplastike do Maloga mulića.) Ovaj spomen(ak) označava i jednu od rijetkih stvari, uz Jasu Gareljića i zemlju na kojoj se nalazi tučepsko groblje, koju su Podgorani dali Tučepljanima. Tako i simbolički ploča označava jedan od kamena temeljaca pokušaja izgradnje dobrosusjedskih odnosa između dvaju mjesta. A da se zna, zajednička povijest uglavnom je bilježila incidentne situacije, sve tamo od 1807. kad su u pobuni protiv Francuza Tučepljani izdali Podgorane ili do tzv. Vodovodne pobune šezdesetih godina prošlog stoljeća kad Podgorani nisu željeli dati Tučepljanima svoju vodu. O zatvaranju Donje gore neću ni govoriti, iako su ovim činom kudikamo pogođeniji bili drugi omraženi susjedi i zajednički neprijatelji, Makarani. S druge strane, i danas se lome koplja o tome šta je pisac htio reći ovim natpisom. Naime, iako na prvu loptu izgleda kao kratki i efektni dijalog između mrtvih i živih, neki teoretičari smatraju kako je ovo u stvari zloguko proročanstvo o položaju Podgorana naspram Tučepljana, te definitivni preokret u odnosu snaga u korist zapadnog susjeda koji se događa posljednjih godina. |
