Laku noć, heroju
Ovo je trebao biti post o Veljku Rogošiću, o recentnim događanjima oko njegovog (ne)preplivavanja Mediterana i mojim reminiscencijama na njegov podvig kada je plivao od Podgore do Rijeke u maratonu koji se zvao «Brazdama partizanskih brodova». Trebao je to biti post o jednom od mojih najranijih osobnih sjećanja uopće, na ljeto davne 1977. kada je Veljko skočio s onog kamena ispod Aurore na kojem se danas nalazi Čerinina Uzorita i kraulom zaplivao prema najvećoj jadranskoj luci. Trebao je ovo biti post o bijeloj «Pipi» majici s Rogošićevim likom koju mi baba tih dana nikako nije uspjevala skinit da mi je napokon opere. Trebao je ali nije.Jutrošnja vijest o smrti drugog heroja mog djetinjstva, velikog Mate Parlova, moje sjećanje, a i ovaj post okrenula je u jednom drugom pravcu, na srpanj sljedeće godine, 1978. Ono Veljkovo skakanje u more vidim tek u mutnom i ispresjecanom kadru «snimanom» s visine očevih ramena u kojem, preko gomile glava, moj pogled švenka od brkatog čovjeka s čudnim naočalima koji se zagrijava pripremajući se za skok, preko uglancanih njemačkih motocikala parkiranih na neasfaltiranoj rivi pa do oduševljene mase koja me uplašila vikom i skandiranjima. A ni sjećanja na Parlova nisu puno jasnija. Doduše, Matine uspjehe imao sam priliku pratiti iz prvog reda, s kauča u starom tinelu ispred crno-bijelog Rizovog televizora. Iz milanskog meča za titulu prvaka svijeta u WBC verziji protiv Argentinca Cuella sjećam se tek dramatičnog tona Nikitovićevog glasa, a niti ono legendarno skakanje u publiku poslije pobjede ne mogu više jasno povezati baš s tim mečom ili s nekom od najavnih špica Sportskih pregleda iz kasnijih godina. Ono što sasvim jasno povezujem s tim mečom su didove anegdote o Parlovu (ajde, više anegdote o Parlovovom stricu s kojim je did švercao škiju biokovskim duhanskim putevima skrivajući se od financa). Did je rijetko gledao sport. Čak štaviše, danas mi se čini da ga je i mrzio. Nogometaši su, primjerice, za njega bili tek obični jebivjetri i manjamuktaši, ljudi koji svašta rade da ne rade. Boks je, s druge strane, obožavao. Benešovi, Kačarovi, a napose Parlovovi mečevi iščekivali su se danima. Did nikad nije bio nasilan čovjek, vjerojatno kao i svi pravi obožavatelji plemenite vještine. Jedino takvi ljudi znali su pravilno cijeniti trud boksača u sportu u kojem su krv, znoj, a ponekad i suze tako životne i stvarne. A Mate je bio idol bez karizme običnog idola. Bio je životan i stvaran. Težak, radnik i čovjek. Jedan od one vrste ljudi kakvima je pripadao i moj did. I ono što nikad neću prežaliti je to što nikad nisam bio u Puli. I to što nikad nisam otišao do Matinog kafića. I to što nikad nisam dobio priliku da mu se zahvalim u didovo ime. (I pitam ga jel' mu išta u svojti najpoznatiji boem makarskog primorja Mirko Parlov.) Pozdrav, Mate. I pozdravi mi gori dida. Tvog čovika. |
... ili «Gdje su? Što rade?»: Matti Nykenen, Branko Miljuš, Gari Garinča, Kiki Musampa, Kabir Bedi, Ivan Milas, Boris Strel, Ali Akbar Velajati, Bernard Barnjak, Terens Hil, Korason Akino, Ive Jerolimov, Kennedy Bakircioglu, Tonton Zola Moukoko, Moreno Debartoli, Jadranka Stojaković, Sven Ušić, Nazif Gljiva, Edin Komšić, Limahl, Samantha Fox, Sabrina Salerno, Slobodan Gutović, Robert Barilla, Dušan Pešić, Zoran Jelikić, Hasan Sas, Mathias Rust, Boris Malada, Drago Dimitrović, Kačuša Jašari, Milorad Krivokapić, Aleksandar Miles, Zlatko Portner, Paolo Casarin, Mirza Golubica, Marijan Ramušćak, Milanko Renovica, Zdravko Bajan, Anđelija Arbutina, Mile Alilović, Beriša Šinasi, Yugo Honda, Vladislav Žmuda, Toni Prug, El Bahati, Milan Panić, Renata Šašak, Darija Mikulandra, Marko Elzner, Šaban Trstena, Sabrina Goleš, Bibija Kerla, Goran Alar, Mihalj Kerteš, Đulijus Njerere, Svetozar Gligorić, Vera Svoboda, Đuka Čaić, Nano Prša, Raif Dizdarević, Kristina Egersegi, Anamarija Petričević, Snežana Pajkić, Jasuši Akaši, Dubravka Marković, Mila Štula, Lazar Mojsov, Darjan Petrič, Predrag Spasić, Emilio Butragenjo, Sandra Antolić, Plamen Getov, Siniša Cmrk, Mladen Barbarić, Niko Čeko, Danijela Bilbija, Kanita Beba, Sandi Grubelić, Stevica Čeko, Drago Krpina, Drenislav Žekić, Gradimir Agbaba, Miran Tepeš, Ilie Lupulescu, Smiljko Šagolj, Dragan Lepinjica, Stanislav Komočar, Žarko Laušević, Ivan Tolj, Miralem Zjajo, Rahman Morina, Mirko Vičević, Werner Ilić, Goran Kalamiza, Peđa D'Boy, Rajko Janjanin, Sinan Hasani, Izolda Barudžija, Stanko Čulina, Timothy Byford, Mile Isaković, Zdenko Adamović, Vasil Tupurkovski, Bojan Kurajica, Satish Nambiar, Sejdo Bajramović, Mišel Votro, Polona Dornik, Mile Rupčić, Robert Salinas Price... ?
