Ubi ih jaka metafora
Svaki novin danon sve se više oduševljavan intelektualnim dometima naše vlasti, kako one na visokon, državnom nivou, tako i ovih naših malih, lokalnih upravitelja, samoupravitelja i poglavara. Jučer su se tako ponovno iskazali makarski poglavari. Svojoj sjajnoj nisci bisera i pizdarija kojima su se dosad tako predano bavili, dodali su i još jedan, vjerojatno najveći od svih. Najme kaj: nad ovim našim lokalnim bukvama (da se poslužin personifikacijon, kad in već razumjevanje ostalih stilskih figura slabo ide) proteklih dvadesetak dana zloslutno se nadvila sjena stanovitog Doca koji se na stranicama Makarske kronike usudio komentirati jednu njihovu privatno-javno partnersku muljažu, riječima kako će «u poglavarstvu početi padati glave». Uspaničeni od nadnaravnoga straha pokrenuli su odmah široku akciju i upregnuli pravosudno-policijske snage u otkrivanje IP adrese nepoćudnog komentatora koji se drznija propitivat njihov autoritet i nepogrešivost. Naravno da je naše poglavare manje zabrinila mogućnost gubljenja glave (jer oni su za dobrobit svojih građana spremni herojski podnit i najveće žrtve), nego ona druga puno gora sudba kleta: gubljenje udobnog, mekanog mista za smještaj vlastite debele guzičetine. Naravno da to izaziva neviđen strah u poglavarstvu, te oni podnose kaznenu prijavu protiv nepoznatoga počinitelja zbog pritnje smrću.  Dalje su pravosudni i policijski organi djelovali začuđujuće brzo i efikasno: pomno birajući dan odabrali su baš ponedjeljak kada se završava novi broj tjednika i ekspresno djeluju pokazujući svoju moć na licu mjesta: u redakciji Kronike. Zanimljivo je to da naša pravna država, kad oće, može djelovat brzo i efikasno, ali joj se jadnoj često ne da i mrvicu je lina. Al' bože moj, popravit će se. Ima vrimena. Al' nisu van ti naši poglavarski bukvani krivi šta ne poznaju bogatstvo metafora hrvatskog nam jezika. Njihovome soju je ionako vrhunac izražavanja u frazama poput «A di san tute ja?» ili pak «Ima'l mene digod u tome?». Još manje oni razume šta to oće reć sloboda riči, mišljenja i djelovanja. O internetu i slobodi na njemu da i ne govorin. Stare su van to kosti u tin našin poglavarstvima, odgajane i odrasle u onim vrimenima kad se i za manje završavalo u pržunu. Kakvi internet, kakvi forumi i komentari. Pokrenit odma zidne novine di će se moć pročitat samo lipe stvari. Kako cviće mirluši, zastave vijore, a balirka vrijedno balira. Jer triba radit na promociji Makarske ka turističkog bisera Mediterana. I mora se priznat, napravili su lipu promociju. O njihovoj gluposti priča cila Hrvatska. I zato virujen kako je i sve ovo bilo pokrenuto u cilju promocije Makarske. Kakvi Porin, kakvi bakrači. Sudske tužbe i pizdarije, to je recept za vrhunsku reklamu Makarske, ne «grada slučaja», nego «slučajno grada». I onda se još imaju srca pitat da ko je vidija vriđat vlast? A koga ćemo vriđat, onu jadnu i nevojnu opoziciju? A zna se dobro da se ne vaja rugat betežnima, pa tako ni takvoj opoziciji. A ako ovi s vlasti priznaju da su i oni betežni maloumnici, evo ja ću ih prvi pristat vriđat i više nikad neću reć niti jednu rič protiv njih. |
