Prilazin na narodnjake
Di san ja bija, šta san ja radija, koga san ja sluša cili svoj život. Same pizdarije. Kakvi rock, kakvi bakrači. Same trice i ku(r)čine. Živija san za gitarske riffove kojekakvih bjelosvjetskih napušenih baraba i padavičara koji su kroz popularnu kulturu seksa, droge i rockenrolla, uglavnom na prizeman način propagirali zapadnjački imperijalizam i american way of life. Živija san za rock solaže, za bubnjarske eskapade, za promukle alkoholom natopljene vokale... I, priznajem, živija san u zabludi, u dubokom mraku, slipo virujući dugokosim rock guruima i njihovon pogledu na svit, njihovin proročanstvima o miru i slobodi, rock bratstvu i punk jedinstvu. Jebenti, tek sad vidin koja su to bile prazne tlapnje, čista demagogija ravna onoj najpodmuklijih hrvatskih političarskih umova. Jer dok su s jedne strane nama propovidali o otporu prema establišmentu, s druge strane, nama iza leđa, kad bi se zavjesa spustila, potpisivali su basnoslovne ugovore za moćne multinacionalne diskografske kuće. Mamicu in nabijen prevrtljivu... A slipo san in virova...Sve dok mi večeras Latinica nije otvorila oči: nema iskrenije muzike od narodnjaka. Jer šta je iskrenije od gole sise i bose noge, od očajnog jecaja napuštene žene i razbijene čaše na šporkome kafanskome podu? Prilazin ja na narodnjake: nema više poga i stage divinga, odričen se cile svoje mukon skupjene kolekcije rock cd-ova, spaljujen ritualno i one dvi majice Ajron Mejden i Đek Danijels i prilazin na ono šta san još jučer naziva tamnom stranom. Odsad me možete nać u prvome folk klubu do vas, uznojena ka prasca, s košujon nehajno zavrnutom na podlakticama kako u transu, zajedno sa sisatom i guzaton plavušon na bini pivan: Devojko, devojčice... PS: Ovon prilikon molin sve one koji imaju iskustva u svemu ovome, da meni početniku priporuče jedno deset esencijalnih folk albuma koji bi mi pomogli da što lakše uđen u čudesan svijet turbo folka. Hvala i veselim se susretu s vama! |
