We are the world, We are the children - borac za pravdu

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Srpanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)

"Možda je bolje tako... Možda je bolje prekinuti naglo, prerezati sve dok plamen još gori, nego doći do one točke kad se nježnost pretvara u ljubaznost, potreba u jednostavnu prisilu. Bolje je da ti nešto nedostaje nego prekinuti jer ti je previše. Više volim čežnju od rutine."
Lucía Etxebarría - Ljubav, znatiželja, Prozac i sumnja

Opis bloga

negdje u sjeni svijetla, na podu razbacane sobe stoji ruža... pogled k njoj me umiruje... i pružim ruku... ubodem se na trn... u sobu dolazi čovjek. i u njemu prepoznah ružu...

~ dijete koje nikad neće odrasti

~ Sandra
~ rođena devedesetipete (namuči se =)
~ moj rodni grad, virovitica
~ 14 god
~ obožavam i treniram stolni tenis u STK "Virovitica"
~ svirala sam violinu x)

~ najviše uživam u tišini i fijukanju vjetra
~ volim crtat grafite (ovak bezveze =)
~ vesele me male stvari
~ volim pričat viceve i luda sam za sladoledom
~ u budučnosti želim liječiti mala i nemočna stvorenja [djecu]
~ smatram da je život zabava, zabava i... jesam spomenula zabavu?

...

"Postoji puno načina da se umre, ali treba otkriti način da se živi" - iz filma Neustrašiva

Čuda se događaju... ako im to dopustite.

credits

murderscene
x x x

We are the world, We are the children

četvrtak, 23.07.2009.

Nekad sam hodao nepoznatim.
Bio sam sâm. I usamljen.
Nisu me učili slušati, niti sam mogao vidjeti.
Nikad nisam izrekao svoje misli jer nisam mogao govoriti.

Tada sam spoznao vjeru, jer jedino što sam mogao bilo je osjećati.
Sada čujem nečujno, izričem neizrecivo i vidim nevidljivo.
Spreman sam učiti i biti učen. Sada.
I zauvijek.

Spreman sam izvršavati volju.. zapovjedi.
A ne biti jedan od onih koji govore, a ne ispunjavaju.

Ostao sam sâm. No, sada nisam usamljen.
Sada čujem tišinu..

Čuješ li ju i ti?

I Said If
You're Thinkin' Of
Being My Baby
It Don't Matter If You're Black Or White

Ah da.. Kupili smo ogroman bazen i po cijele se dane kupamo.
Igram cod (po običaju) i zaje..zezam starce. Jedva cekam da mi se luce i kićo vrate i da okupimo ekipu i jedan dan odemo na dobru uličnu košarku.. Da.. to su bila vremena..

Pisem post jer mi nece u face.. Ocitava 100 godina.. ma reko napu** se!

Polako odrastam.. A rekla sam da neću. Odupirem se. Trgam. Varam. I opet nista. Odbacuje me iz one dječje mašte. A tako jako želim ostati tamo, tamo gdje pripadam.

O Michaelovoj smrti nemogu ništa posebno reć. Nisam mogla vjerovat kad sam čula. Umrlo je još jedno dijete, jedini čovjek koji je uspio ostati u dječjoj mašti. Priznajem, plakala sam.

Smile- What's the use of crying,
You'll find that life is still worthwhile,
If you just smile.

sve vas volim..<3<3

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.