maLa_cuDna

Kralj rijeke

Evo, završila sam čitati jednu predivnu knjigu Kralj rijeke – Alice Hoffman. Ta je knjiga na mene ostavila velik dojam...i nisam je mogla prestati čitati...zapravo se opisuje život četvero mladih ljudi koji žive u istom mjestu. Ali najveći je dojam na mene ostavilo ubojstvo jednog tinejdžera, i shvatila sam koliko je život dragocjen...koliko mi svi imamo sreće što smo živi, što dišemo, hodamo ovim svijetom. Kad se samo sjetim koliko ima divnih stvari, koliko se samo toga lijepoga može osjetiti ili otkriti na ovom svijetu. Istina, nije sve tako divno, nekada nas nešto može povrijediti, izbaciti iz takta, iz života, ali to je sve dio toga.

Mislim da neki ljudi ne shvaćaju koliko toga propuštaju, neki zapravo ne mogu otkriti svoju pravu osobnost, svoje vrline i nedostatke. Nije li lijepo kad te netko pohvali, zahvali ti na nečemu ili kad ti to možeš nekome napraviti. Isto te tako netko može povrijediti, svojim užasnim riječima ili ponašanjem prema tebi.

Ljudi mogu biti jako okrutni, možda čak i previše. Ima nekih koji samo gledaju kako izvući neku korist od drugih, nekih koji samo žele biti važni u društvu, za bilo koju cijenu. I u toj su knjizi ubili tinejdžera samo zato što je bio drugačiji, što se nije uklapao u njihovu sredinu, što je bio različit i nije mu bilo važno što drugi misle o njemu. Imao je jednu prijateljicu, koju je iskreno volio, ona mu je bila sve, ona mu je davala hrabrosti, ali ga isto tako nije mogla nikad voljeti...uz njezin gubitak, izgubio je i svoj život.

Jedina kojoj je vjerovao ostavila ga je, ne pitate li se onda postoji li bilo tko kome možete vjerovati...događa se da vas prije ili kasnije neka osoba u koju imate toliko povjerenja izda, ne mora značiti da će se to dogoditi baš vama, ali šta ako se desi. Pitate li se onda da li ćete ikad naći snage da počnete opet nekome vjerovati, neće li u vama uvijek postojati barem malo sumnje...hoćete li ikad moći biti sto posto sigurni u povjerenje druge osobe, hoćete li ikad upoznati pravo lice neke osobe.
Ljudi vas mogu iznenaditi koliko god ih poznavali...osobe se mogu promijeniti kada se najmanje nadate, mogu promijeniti mišljenje o vama, mogu se udaljiti od vas ili vas iznevjeriti, a da vi to i ne primjetite.

I pomislite sad kako je toj osobi koja je izgubila prijatelja, a nije mu stigla pokazati što zapravo osjeća...sada mora živjeti s tim osjećajem krivnje, patnje da više ne može nadoknaditi izgubljeno vrijeme. I za to je sve kriva njezina želja da je prihvate u društvu, da je vole, želja da se dokaže...a ono važnije je pri tome zaboravila...

Ali ne mora biti sve tako negativno...ja pokušavam imati povjerenja u svakoga tko ima i u mene, tko to stvarno zaslužuje,,,ali uvijek je tu ona sumnja...ali vjerujem da ona može s vremenom nestati...barem se nadam...

I ako netko voli čitati ili mu je dosadno, stvarno mu preporučujem tu knjigu jer je zakooon!!!

...bye...