|
|
Dnevnik.hr
<
rujan, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (33)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (36)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve je sveto i namjerno.
Moji Putevi:
Magic Wood
Moji Snovi:
Beautiful Mistake
Portrait of a woman
Snenost duše
bijeli cvijet tame***
always diferent
goodbye darkness?
cistiliste
samosanacija
Moji Prsti:
život putene
Mail:
nredghost@gmail.com
Putanja-Srca
Taj zagonetan smijeh. Predivne oci sakrivene iza bjelih ogledala.Ta crna razigranost. Gracioznost umotana u spektaluarnu djeciju igru. Ludilo koje me tjera na ples do sitnih sati. Nezaboravna.Znam ,zaljubjen sam.
(J.)
I sad masem svjetu kao da mi je zadnji dan na planetu. Uzdizem se u oblake napustajuci ovo carobno mjesto. Ali gje sam sad? Plovim po njezinim usnama i upijajuci svaki njezin uzdah. Ispunjen sam do posljednje ljubavne granice.Napokon..
(J.)
I ova era se primice kraju. Gledam kako nestaje.Smjesi se u obliku dima.Pitam se ,da li je to ona? Nestrpljiv sam poput malog djeteta.
Dok putujem iznad zemlje i spajam se sa sobom. Hvatam je za ruku. U djelicu sekunde djelim sa njom sve svoje snove ,zelje i avanture. Nekako ,na sasvim novi nacin ,nasla je osmjeh na mom licu. I tek sad vidim ,na ovoj predivnoj cistini stoji samo ona. Moj putokaz prema suncu.
Sad skidam kapu pred ovim velicanstvenim prizorom. Mjesto gdje se odvajam od samog sebe. Tu sad ,ovog trenutka otpustam sve svoje grijehe i pustam ih niz kamene obronke. Na nicijoj zemlji gradim stubove vlastitog svijetla.Jer znam ,sve zelje ce biti uslisane.
Cekam je. Tu za stolom. Dimom cigare gradim strpljenje. Znam. Dolazi. Sa sobom donosi svu moju izgubljenu ljubav. I opet sam sretan.
I opet sve tu . Njezin glas. Koža. Pogled. Kao da je samo vrijeme stalo. Kao u inat svemiru , još stoji tu. Pored mene svom svojom velicinom. Monumentalni kamen na proplanku vlastitog postojanja.
I na kraju ,vise nista nije vazno. Marionete su odigrale posljednji ples. Svjetla bljeste. Zatvaram oci. Pustam se vremenu i spustam jedra. Gledam intezitet i smijem se sebi u prolazu.
