subota, 21.06.2014.
Oj drugovi je l' vam žaooo...
Ništa čovjeka ne deprimira više nego kad vidi da su se njegova zloguka proročanstva obistinila. "Jesam vam rekao!" tada ne pruža bog zna kakvu utjehu.
Pa, nakon, koliko, dvije-tri godine ove proroačunsko-režuće vlade, rezultati su ovakvi: proračun za tekuću 2014. godinu iznosi oko 113 milijardi kuna, s deficitom od preko 17 milijardi kuna. 2011., kad je Kosorica odlazila u ropotarnicu povijesti, ostavila je proračun od oko 107 milijardi kuna, s deficitom od oko 14 milijardi kuna. Bogme, dobro su ga srezali. Narastao proračun, narastao i deficit. Ma vidi ti to. Tko bi rekao! Da je barem tamo negdje početkom 2012. netko od svih naših silnih ekonomista to mogao predvidjeti, pa još i upozoriti na to ili možda pokušati spriječiti stvar prije nego li izmakne kontroli...
Elem, nakon dvije-tri godine upornog kasapljenja proračuna i štednje na svemu i svačemu, narastao je i proračun i narastao je deficit i to je otprilike jedino što je naraslo. Ostalo je, da citiram besmrtne stihove Vatrogasaca: "ošlo sve u materinu, desilo se na brzinu!" I plaće i zaposlenost i rast i razvoj i broj stanovnika i kreditni rejting i koji god drugi ekonomsko-socijalno-politički indikator se može smislit. No lako još za to da su nam i gospodarstvo i društvo i država u već poslovičnoj banani. Sad smo već došli do toga da nam mjere štednje i rezanja proračuna već odnose i prve ljudske živote.
KA-TA-STRO-FA!!!
Naime, dvije godine sustavnog kasapljenja javne potrošnje i ulaganja u infrastrukturu teško da mogu proći bez posljedica po sposobnost ove države da svojem stanovnitšvu osigura neke osnovne uvjete za život. Recimo, da ih zaštiti od poplava. Očito, za gradnju i održavanje nasipa, regulaciju vodotoka, praćenje vodostaja i tako to trebaju i neki novci za neke državne službe. Izgleda da su ti novci ove godine napokon presušili, taman kako su rijeke poplavile. Rezultat je, naravno, neopisiva katastrofa, koja se - na žalost - vrlo lako mogla spriječiti i koju je - na još veću žalost - prethodnih godina Hrvatska zapravo relativno uspješno sprečavala. Jer, makar prethodnih godina nisu plavile rijeke u središnjoj Bosni, suočavali smo se s visokim vodostajima na Dunavu, s kojima smo se do tada zapravo nosili bolje nego ostatak podunavske Europe.
Kao, recimo, ovaj švapski grad na lijepom plavom Dunavu.
Sredinom prošlog stoljeća, Bogumil Vošnjak, slovenski diplomat u egzilu iz Jugoslavije, predložio je ogromni infrastrukturni projekt za cijelu Europu nazvan Danube Valley Authority, nazvan prema puno poznatijem, New Deal projetku Franklina Roosvelta: Tennessee Valley Authority. Ideja je bila da se Dunav u Europi, kao i rijeka Tennessee u SAD-u, pretvori u infrastrukturnu kičmu kontinenta, izgradnjom i regulacijom cijelog sustava hidroelektrana, melioracija, retencija, kanala, luka... you name it! Taj bi riječni sustav bio pod kontrolom federalne tvrtke na raznini neke tada potencijalne paneuropske vlade, koja bi, osim očite regulacije vodotoka Dunava i sprečavanja poplava, također opskrbljivala dobar dio kontinenta energijom i radnim mjestima. Na žalost, do vremena kad se Europa ujedinila u nekakvu asocijaciju koja bi i u praksi mogla izvesti takav projekt (što će reći, do početka ovog milenija), završila je pod neoliberalnim jarmom Washingtonskog konsezusa koji nije htio ni čuti nikakvim velikim infrastrukturnim projektima ili državnim ulaganjima, jer bi to uvrijedilo svete krave balansiranog budžeta i neintervencije države u ekonomske sfere.
Rezultat?
Ne, ovo nije Europa, ovo je New Orleans nakon uragana Katarine 2005.
Očito, ni Amerima više ne pada na pamet da si naprave, recimo, novi Mississippi Valley Authorithy, unutar kojeg bi se vjerojatno obnovile i zaštite od poplava New Orleansa, a posao našao i dobar dio stanovništva na jugu. Ali ne dao Bog da se država mješa u ekonomiju i troši tolike pare, naročito ne za hrpu crnaca i južnjačkih seljačina, koje washingtonske elite opće poznato jako vole!
Dolazimo dakle lagano do toga da se zbog neke sumanute ekonomske ideologije više ni najrazvijenije zemlje svijeta nisu sposobne nositi se s problemima koje su efektivno riješavale prve ljudske civilizacije! Stari Sumerani i Egipćani znali su ustrojiti solidne sustave obrane do poplava na rijekama na kojima su živjeli i to sa tehnologijom čiji je zadnji krik valjda bilo grnčarsko kolo. No države SAD-a i EU-a (a sad i Hrvatske), na početku ovog novog milenija, sa digitalnom, nuklearnom, svemirskom i kakvom sve ne tehnologijom na dohvat ruke, dovode se do stanja gdje moraju strepiti od svake iole jače kiše!
Ali da ne bi bilo da samo jamram i kritiziram, evo za kraj i nekih (relativno) dobrih (kako za koga) vijesti. Da čovjek dozna ovakve stvari potrebno je dobrano zakopati po Internetu, jer nigdje u mainstream medijima neće ih se naći, što zbilja govori u kakvoj medijskoj, ne cenzuri, nego zemlji snova mi danas živimo. Naime, što? Kineski je premijer Li Keqiang tijekom državnog posjeta istočnoj Africi najavio da će kineska vlada utući najmanje 12 milijardi dolara na razvoj tamošnje infrastrukture, konkretno na izgradnju superbrze maglev željeznice. Kineska maglev tehnologija već debelo šiša slične sustave koje su Europa i Amerika u stanju proizvesti, a Kinezi sad vele da hoće povezati cijelu Afriku mrežom superbrzih vlakova. Drugim riječima, u vrlo predvidljivoj budućnosti - recimo kroz koje desetljeće ili dva - Afrika bi mogla imati željezničku infrastrukturu superiorniju od one u državama svojih bivših kolonijalnih gazdi u Europi i Americi. Mi ćemo se ovdje, izgleda, i dalje utapati, ne čak toliko u visokim vodostajima, koliko u ideološkom dreku o balansiranim budžetima i ograničavanju državne potrošnje.
ZUUUM! Vidi kako jure... propuštene prilike :(
