Indijska misao predstavlja fascinirajuću perspektivu: ona posjeduju najdužu historiju koja ide unazad sve do Veda; posjeduje raznolik niz stajališta, od mnoštva stupnjeva materijalističkog učenja do svih mogućih kontrasta spiritualističkog monizma i ne-dualizma. Ovaj odjeljak predstavlja uvod u njene glavne metafizičke tradicije. U njemu se daju suštinske značajke indijskog mišljenja, učenja Veda, Upanišada te Bhagavad-gč je, dakle, o filozofskim učenjima: nynkhya i yoga te pavateljima na fascinirajuće područje indijske misli kroz, kako će to kazati T.M.P. Mahadevan, deskriptivno pripovijedanje koje nastoji da postigne jasnoću bez žrtvovanja dubine, te spoznaju bez ispuštanja onih suštinskih stvari12.
Indijska filozofija je stara barem kao i sama g-veda čiji datum nastanka još nije utvrđen. K tomu još, ona ne pokriva samo Indiju, već i veliki dio Azije te mnoga otočja Indijskog okeana. Ona u sebi uključuje raznolika stajališta i sustave, kao što su oni materijalizma i spiritualizma, pluralizma i monizma, realizma i idealizma, teizma i apsolutizma. Uostalom, kao što ni zapadnjačka filozofija nije jedna, tako ni indijska filozofija nije jedna i jedinstvena filozofija. No Zapad je indijsku filozofiju otkrio tek nedavno i postoji urgentna potreba za boljim poznavanjem i razumijevanjem indijskih filozofija na Zapadu. To je spoznaja koja će uistinu raspršiti neznanje i uvriježene predrasude. Nakon što uspijemo da integriramo preko pet hiljada godina indijskog umovanja s onim ostatkom svijeta, tek i jedino tad će postojati poštena i izgledna mogućnost mišljenja globalnog karaktera, što je zapravo ono čemu čovječanstvo mora sve više da teži.
Nadalje, kada se primijeni na škole indijske filozofije, ortodoksija označava prihvatanje autoriteta Veda, dok heterodoksija označava neprihvatanje tog autoriteta. Počesto je distinkcija između ovoga dvoga nominalnog karaktera. Mnoge ortodoksne škole prihvataju autoritet Veda samo po imenu, dok su neke od heterodoksnih škola snažno pod utjecajem Upanišada, od koje mahom konstituiraju završne dijelove Veda. Šest spomenutih sustava, prema tome tvore one ortodoksnog, dok su cainizam i budizam heterodoksnog karaktera.
Također, ono što moramo reći već na samom početku jeste razlika u metodološkom pristupu shvatanja i razumijevanja onog što jeste sama filozofija. Evropski klasici definiraju filozofiju kao misaono razmatranje stvari i oni su vrlo sumnjičavi spram bilo kojeg metoda izuzev onog razuma. Vrlo rijetko bi koji zapadnjački filozof uzeo na znanje prikraćenosti samog intelekta. Međutim, u Indiji se vrlo rano uočilo da cjelokupna zbiljnost koja predstavlja sadržaj filozofije ne može biti adekvatno spoznata kroz intelekciju. Analiza je glavna funkcija intelekta, ali pomoću analiza nismo u stanju da uhvatimo ili iskusimo zbiljnost. Logičko umovanje može jedino proizvesti posredovano znanje. Cilj filozofije nije da se zaustavi sa teoretskim razumijevanjem zbilje, već da ima izravno znanje o njojzi. Otuda je metod o kojemu je riječ u indijskoj filozofiji onaj intuitivnog karaktera, budući da je spoznaja koja dolazi kroz intuiciju izravna i nedvojbena. Ona nije niže racionalna već iznad ili supra-racionalnog karaktera. Sama činjenica da je takav slučaj pokazuje da intuicija ne može biti iracionalni instrument spoznaje. Otuda indijski filozof uistinu priznaje da intuitivno iskustvo mora biti učinjeno razumljivim, a ovo je naročita zadaća razumskog zaključivanja. Ono što je više ne može biti niže. Naime, ono što premašuje razum ne može biti manjkavim u udovoljavanju zahtjevima razuma te sukladno tome filozofski krajnji predmet nije posredna spoznaja zbiljnosti, već njeno izravno iskustvo.
Dakle, cilj indijske filozofije nije puko intelektualno razumijevanje zbiljnosti, već njena intuitivna spoznaja. Stoga se ova filozofija ne može samo naučavati, već se zahtijeva i moralna čistota, odnosno da je se živi i protežira, budući da je metafizička kontemplacija moguća samo onome ko je u sebi kultivirao takve kvalitete kao što su staloženost, samokontrola, zadovoljstvo i njima slične. Sve filozofske škole, ortodoksne i heterodoksne, slažu se u pogledu ovoga, tj. da tražitelj metafizičke istine treba odustati od naklonosti spram ovog svijeta te da se treba okrenuti vječitoj zbiljnosti za konačnu pripomoć i zadovoljenje. Jer, tek tad je pripravan da otpočne sa istinskim filozofiranjem.
Konačno, koji je razlog što su filozofija i religija bile tako blisko povezane jedna sa drugom u Indiji? Razlog tome je taj što je njihov krajnji predmet isti, to jest, da čovjek pojmi svoj krajnji cilj koji je oslobođenje iz kruga rađanja i smrti, koji se naziva sams (odnosno transmigracija ili seljenje duša). Ovo je zapravo bio razlog te povezanosti jedne s drugom, a ne intelektualna radoznalost ili čuđenje. Mokşa (oslobođenje, spasenje), odnosno duhovna sloboda, jeste onaj oslonac kojemu se i filozofija i religija upravljaju. Otuda nije moguće ispisivati historiju indijske filozofije prema onom zapadnjačkom modelu, budući da se ionako jako malo zna o indijskim filozofima, te čak nije moguće zasigurno ustvrditi koja je filozofija uslijedila prije a koja kasnije. Zapravo, filozofije u Indiji i nisu se pojavile jedna nakon druge, već jedna uz drugu te otuda i ne možemo dati precizan kronologijski prikaz indijske filozofije.
Ayurvedska kuhinja
Ono ste što jedete. Ayurveda (od sanskrtskih riječi ayur - život i veda - znanje), drevna indijska filozofija, zdravlju pristupa holistički. Iako obuhvaća cjelokupan stil života (hrana, vježbanje, meditacija i sve ostalo što ulazi u životni stil), na Zapadu je najpoznatija po medicini i specifičnoj, ayurvedskoj prehrani. Takva se prehrana, stara više od 2 500 godina, osniva na stvaranju ravnoteže okusa, mirisa, boje, teksture i temperature. Ayurvedski stručnjaci kažu da ćete znati jedete li ispravno prema tome kako se osjećate ujutro, nakon buđenja: ako ste poletni, vedrog duha, smireni i sretni, sve je u redu.Prema osnovnim principima ayurvedske kuhinje, glavni obrok trebalo bi pojesti oko podneva, kada je probavni sustav najjači, a trebao bi se sastojati od male količine zrnja i mahunarki, kuhanog svježeg povrća, salate, voćnog chutneya, jogurta i nečeg slatkog. Za vrijeme jela ne preporučuje se piti, ali nakon obroka dobro je popiti malo tople vode. Jelovnik se prilagođava godišnjim dobima i tome kako se osjećate. Posebnu ulogu u ayurvedskoj kuhinji zauzimaju začini, koji potiču probavni sustav i uspostavljaju ravnotežu u organizmu.
Ayurveda se ne ograničava samo na tjelesno zdravlje i fizičke simptome, već objedinjuje i duh te mentalno i emocionalno zdravlje. Cjelovito zdravlje postiže se skladom između tijela, duha i duše. Iznad svega, ayurveda podučava kako živjeti u skladu s društvom koje nas okružuje, s prirodom, Svemirom i - samima sobom. Zdravlje je stanje ravnoteže pet elemenata koji postoje u prirodi: prostora (akash), zraka (vayu), vatre (agni), vode (jala) i zemlje (prithvi). Idealno stanje organizma postiže se balansiranom prehranom, tj. onom u kojoj je uspostavljen sklad između šest glavnih okusa: slatko, kiselo, slano, ljuto, gorko i trpko, od kojih svaki ima drukčiju snagu i terapijski učinak.
Tri životne energije, tj. doshe, očituju se i u tjelesnoj konstituciji.KISSS
EVO VAM JOŠ JEDNE INDIJSKE RELIGIJE,OVA JE NAJKRAĆA DO SADA,TAKO DA NEMATE PUNO ZA ČITATI!KISS
Jainizam (dzainizam), (hindski jain; pobjednik), doktrina indij. religiozne sekte koja danas ima vise od milion pripadnika. Osnivačem sekte , koja je , kao i budizam, nastala ( oko VI. vijeka) otcjepljenjem od vedistički ortodoksnog brahmanizma, smatra se asket Vardhamana, poznat kao Mahavira ("veliki heroj"). Odbacujuci vjeru u osobenog boga, jainisti drze da je svemir vječan, načinjen od dviju tvari , nezive (adjiva) i zive (djiva), koje su u stalnom kretanju. Posebno je obiljezje jainizma strahopostovanje prema svemu sto zivi; npr. oni cijede vodu prije pica i ovijaju usta da ne bi progutali kakav sitni organizam. Brojni monasi zive u potpunom siromastvu i obdrzavaju pet zavjeta; ne ubij, ne lazi, uzimaj samo ono sto je poklonjeni, odreci se seksualnog zivota, ne uzivaj u materijalnim dobrima.
Vanjski obredi jainista, koji se obavljaju u arhitektonski zanimljivim hramovima, obuhvacaju pjevanje, prinosenje cvijeca, paljenje tamijana i kandila pred likovima mitskih heroja i slavnih asketa tzv. jina.
Zlatna pagoda u Rangoonu najveće je i najstarije svetište takve vrste na asvijetu. To je duhovno srce Burme. Njezina posebna svetost proistječe iz vjeovanja da se u njemu ne nalaze samo relikvije Gautame budhe, onivača budizma, nego i prijašnje tri Budhe.
Hodočasnici dolaze onamo pješice ili autobusom na brijeg na kojemu se nalazi pagoda, prostrta u svoj svojoj ljepoti i raskoši, s dvorištima i mnogim kapelama. Ogromni lavovi čuvaju prilaz koji vodi do četiri glavna ulaza. Vjernici skidaju svoju obuću i penju se dugim stubištem u gornje dvorište. S prodajnih stolova postavljenih uz stepenice kupuju se razni religijski i svjetovni predmeti: listići od zlata da ih nalijepe na pagodu, mirisni štapići, cvijeće, papirnate svjetiljke, kipovi, molitvene brojanice, zvona, lutke, bubnjevi, češljevi, dugmad i orandžada. Na vrhu svaki hodočasnik udara u veliko zvono kako bi pozvao nebo i zemlju za svjedoka njegova čina pobožnosti.
TRI DRAGULJA
Tri dragulja budizma ili triratna su Budha, dharma (njegovo naučavanje) i sangha (redovnici).
Pri svakom budističkom svetištu tri dragulja prizivlju se triput jednostavnom formulom, koju je, kako vjeruju, Gautama dao svojim prvim misionarima.
"Budhi odlazim po utočište,
Dharmi odlazim po utočište,
Sanghi odlazim po utočište."
Dva budizma
Postoje dvije glavne grane budizma, theravada (himayana) i mahayana. 'Velika kola', jer se budistička nauka zasniva nakolima, na splavi ili brodu, koji nas nosi preko oceana - svijeta patnji - u 'Izvansvjetsko', u spasenje, blaženstvo.
Theravada he najstariji oblik budizma. Učenje se osniva na zbirci doktrina, potvrđenih na važnom skupu koji se održao odamah nakon Gautamine smrti i pruža spasenje jedino rdovnicima.
Mahayana pripada drugoj fazi budističke misli. Njezina se kristalizacija poklapa s početkom kršćanskog razdoblja i njezino učenje otvara put spasenja svima.
Većina budista pripada mahayani a rasprostranjeni su pretežno u sjevernim zemljama, u Nepalu, Tibetu, Vijetnamu, Kini, Koreji i Japanu. Theravadu prevladava u Jugoistočnoj Aziji, U Šri Lanki, Burmi, Tajlandu, Laosu i Kampućiji. U Indiji, zemlji gdje je natao, budizam je manjinska skupina, koja danas dživljava probuđenje. U Kini, Tibetu, Vijetnamu, Laosu i Kampućiji, budizam se nalazi pod pritiskom progonstva i opstanak mu je nesiguran. A na Zapadu, budizam se prihvaća i raste mu broj pripadnika. Broj budista u svijetu kreće se od 200 milijuna čak do jedne trećine stanovništva.
U zemljama Jugositočne Azije gdje je budizam postao narodnom religijom - Šri Lanki, Burmi i Tajlandu . značajno je utjecao na politički život. U Tajlandu su državna zbivanja obilježena budističkim obredima.
Čuvena Zlatna Pagoda ili Shwe Dagon u Rangoonu veličanstvena je građevina, diže se 100 metara u visinu, pozlaćena od temelj do vrha. Kažu da sadrži 25 tona zlata u kipovima i 'kišobranu' na vrhu u kojem je ugrađeno preko 4000 dijamanata. Pagode (dagoba na Šri Lanki, wat u Tajlandu) svetišta su u kojima se nalaze relikvije. Zlatna pagoda je poznata po tome što se u njoj nalazi kosa samoga Budhe, sandale i odjeća prijašnjih Budha, smješteni u dobro čuvanom podrumu.
Gautama, Budha
Prema tradiciji, osnivač budizma je bio Siddharta Gautama, koji je najvjerojatnije živio od 563. do 483. godine prije Krista. Ono što se zna o njegovu životu i učenju temelji se na zapisima theravada budizma. Ti su zapisi napisani na drevnom pali jeziku oko 400 godina nakon Gautamie smrti, a do toga su vremena prenošeni predajom sjećanja iz jednog naraštaja u drugi. Za dreni su budizam bile mnogo važnije riječi njegova osnivača od njegova života. Prema tome nije zabilježena njegova cjelovita biografija sve do drugog stoljeća po Kristu. Ipak možemo biti dovoljno sigurni u osnovne činjenice o njegovu životu.
Sin bogatog vođe koji je pripadao Sakya klanu, Gautama se rodio i odrastao u malom gradiću u podnožju himalaje, u današnjem Nepalu. U djetinjstvu ga je otac nastojao sačuvati od nedaća ovoga svijeta. Bio je odgajan u prekrasnim palačama, obrazovan u kraljevskim umjetnostima, oženio je prekrasnu kneginju koja mu je rodila sina. Dok mu je sin još bio mali, Gautamu je počeo uznemiravati problem patnji. Usprkos nastojanju njegova oca, konačno je pobjegao u samoću, napustivši udobnost doma. Vani je, jednog za drgima, susreo starca u posljednjem stadiju senilnosti, zatim bolesnik pogođena bolešću i truplo koje su nosili na spaljivanje, a na kraju lutajućeg vjeskog prosjaka obrijane glave, odjevena u jednostavnu žutu haljinu, koji je zračio radošću i mirom.
Put do otpuštanja
Čini se da je budistički srednji put religja vlastitih napora bez veze s bogovima. Ipak se ta izjava treba pobliže odrditi, jer zamisao ' sebe' u budizmu je vrlo značajna. Dušaili čovjekova osobnost u duizmu sačinjena je od pet elemenata ili skandha - tijelo, osjećaji, opažanje, poriv i svijest . i ona se neprestano mijenja. ne povezuje s 'trajna osobnost' čovjeka u njegovu novom životu sa životom njegove ranije egzistenicije, nego su to 'djela' karme (neizbježan zakon uzroka i posljedice) koja povezuje te dvije egzistencije. Cilj čovjekove egzistencije je nirvana, stanje blaženstva u koje se stiže kad nestanu sve želje i karma više ne postoji. Nirvana nije uništenje, nije ništavilo, a ipak je bezoblično i nestvoreno stanje.
Neizbježno je kasniji budizam razvio učenje o spasenju koje mogu postići svi ljudi a ne samo rdovnici. To je učenje o spasenju po vjeri a ne po djelima, a primjerom se dokazuje u budizmu Kine i Japana.
Znakovi postojanja
Dhukkha, patnje Rođenje je patnja, raspadanje je patnja, smrt je patnja; žalost, tužaljke, bol, jad i očaj, sve je to patnja.
Anicca, nestalnost Sve se podiže, prolazi i mijenja; sve stvari nestaju i raspadaju se od trena do trena.
Anatta, ne-ja Zamisao o trajnom, nepromjenljivom egu kao temelju individualne ličnosti je izmišljotina.
Četiri plemenite istine
1 Plemenita istina o patnji.
Svako smrtno postojanje označeno je patnjom.
2 Plemenita isina o podrijetlu patnje.
Patnja nastaje zbog žudnji i želja.
3 Plemenita istina o prestanku želja.
Ukinuti želju znači ukinuti patnju.
4 Plemenita istina o putu do ukinuća želja.
Prestanak želja dolazi sljedbom plemenite osmerodijelne staze, čiji je začetnik Budha.
Sveti spisi
Učenje budizma se nalazi u zbiru svetih pisma nazvanih ' tri košare' ili Tripitaka, a također i u knjigama različitih škola budizma.
Tripitaka Vinaya Pitaka govori o redovničkoj disciplini. Sutra (ili Dharma) Pitaka govori o doktrini, npr. povijesti Budhe, teoriji osobnosti i ponovnom rađanju, o Tri dragulja i Pravilima.
Abhidharma Pitaka govori o naprednoj doktrini i filozofiji.
Dhammapada ili 'Staza prirode'. To je najstariji budistički tekst. Dosta je kratak, ali od velike važnosti i sadrži Četiri plemenite istine. Plemenitu osmerodijelnu stazu i mnoge poduke o praktičnoj moralnosti i samodisciplini.
Plemenita osmerodijelna staza
Najstariji i najtemeljitiji opis Staze ističe njezinu trodijelnost. Tri dijela, moralnost, meditacija i mudrost, treba tražiti istovremeno.
Mudrost Prihvaćanje četiriju plemenitih istina i odluka da ih se obdržava.
Moralnost Izražena u pet pravila.
Meditacija Oslobođenje, kontrola uma i prestanak osjetilnih iskustava.
Pravila
Redovnici i obični vjernici se redovito u svojim pobožnostima sustežu slijedećeg:
· Nanošenje ozljeda živim tvarima.
· Uzimanje nečega što nije darovano.
· Spolne nemoralnosti.
Neki ljudi slijede naprednije stupnjeve, posebno pri svetkovinama kada se zajedno s redovnicima sustežu od:
· Plesa, pjevanja i zabavljanja.
Redovnici se također sustežu od:
· Primanja zlata i srebra.
· Laganja
· Upotrebe alkohola i droge, jer ta sredstva zatamnjuju um.
· Korištenje vijenaca kao uresa, kozmetičkih sredstava i osobnog kićenja.
· Korištenje raskošna kreveta.
Po čitavom budističkom svijetu, kipovi su Budhe slični. Najveći se kip, Dalbutsu, nalazi u Japanu, a izliven je u bronzi prije 700 godina.
Veličina mnogih Budhinih kipova dolazi iz vjerovanja da je Budhino slavno tijelo bilo visoko 6 metara. To je tijelo bilo zlatne boje. Između obrva je imao vunastu kovrčicu (urnu) koja se obično prikazuje jednom točkom ili draguljem, kasnije protumačeno kao 'oko mudrosti'.
Rani budizam (theravada) imao je uzor arhata - biće koje postaje savršeno. Taj je uzor postupno zamijenjen u mahayana budizmu uzorom bodhisattve. To je biće koje se, kad dostigne potpuno prosvjetljenje, odriče ulaska u nirvanu - stanje blaženstva- iz sućuti prema onima koji pate.
Evo još jednog posta o indijskim religijama,možete se uskoro nadati još jednom....KISSS
Riječ 'Hindus' potječe od perzijske riječi za 'Indijca' a 'hinduizam' je religija naroda Indije. Točna definicija, međutim, nije tako jednostavna. Hinduizam je vrlo širok pojam nejasnog poimanja. Nema osnivača ni temeljnog vjerovanja. Ipak posjeduje sveta pisma Rgvedu, koja pruža ključ za razumijevanje hinduizma kao cjeline.
Negdje između 1500. i 1200. godine prije Krista - nekako u vrijeme kad je Mojsije poveo Izraelce iz Egipta - divlja plemena Arijaca na bojnim su kolima zaposjela Indiju, dolazeći sa sjeverozapada naselili su se u područje današnjeg Punjaba. Imali su uvaženu klasu svećenika koji su skladali himne u čast svojih bogova a pjevali ih prilikom žrtvovanja. Tijekom godina te su se himne upamtile i čudesno se očuvale, pa su u kasnijim stoljećima, njih 1028, prikupljene u pismenom obliku u Rgvedi, najstarijoj postojećoj vjerskoj književnosti koja je Hindusima najsvetija knjiga.
RAZVOJ RELIGIJE
Kako se religija Arijaca širila, upila je elemente već prisutnih kultura, naprimjer, od stanovnika doline rijeke Ind na sjeveru zemlje, i Dravida na jugu. I hinduizam kakvog danas poznajemo, je poput velike, duboke rijeke u koju su, kroz razdoblje od preko 3000 godina, uticali mnogi potoci i brzaci. Ti potoci i brzaci su vjerovanja i obredi mnogobrojnih rasa, etničkih skupina i kultura na indijskom potkontinentu. To znači da postoji toliko različitih oblika hinduzima koliko ima i sela ili skupina Hindusa.
Istakunuta i prevladajuća struja koja pruža temelj za neko jedinstvo je religija koja je izrasla iz Rgvede i kasnije vedske književnosti. To znači da indijska religija ima izvjesne razlučne značajke. Jedna od tih je doktrina o reinkarnaciji: vjerovanje da prilikom smrti duša uvijek prelazi u neko drugo tijelo dok se konačno ne oslobodi neprestanog kotača ponovnog rođenja.
VJEROVANJA
Hindus je monoteist u svom srcu; vjeruje u jednoga Uzvišenog Boga - Brahmana, 'Apsolutnog' - koji vlada svijetom uz pomoć mnogih manjih bogova. Obrazovanom Hindusu, manji bogovi su poput svetaca i anđela u nekim ograncima kršćanstva. Običnom vjerniku ili 'seoskom Hindusu' oni su mnogo važniji.
Religija Hindusa se može podijeliti na tri ogranka ili sekte, svaka sa svojim pogledom na svijet prirode i imenom za uzvišenog boga: Višna, Šiva ili Šakti. Obitelji se, po svojoj dugoj tradiciji, drže jedne određene sekte. One su rasprostranjene posvuda po Indiji, premda je šivaizam posebno jak u Kašmiru, na sjeveru i u Tamilu, na jugu, a šaktizam u Bengalu i Asamu. Tri sekte žive u manje-više skladnom odnosu, gdje štovatelji jednog boga ponekad štuju svog boga na oltaru drugoga. Obrazovani Hindus vjeruje da su tri boga samo različiti načini gledanja na jednog te istog Uzvišenog Boga ili Krajnju Stvarnost.
SVETI SPISI
Veda Rgveda se sastoji od himni dovršenih oko 900. godine pr. Kr.
Samaveda se sastoji od stihova uglarnom uzetih iz Rgvede prilagođeni ritmičkom recitiranju pri žrtvovanju.
Yajurveda napisana je u prozi i daje upute onima koji služe pri prinošenju žrtava.
Atharvaveda sadrži magične formule, pisane u stihovima, koje pomažu u izlječenju bolesti i osiguravaju uspjeh u ratu.
Brahmana su dodaci Vedama, sadrže razrađena tumačenja žrtvenih obreda.
Upanišade datiraju iz 600. godine pr. Kr., temelje se na Vedama ali odražavaju skretanje od obreda ka filozofiji, posebno u odnosu prema doktrini o reinkarnaciji.
Zakoni Nastoje upravljati društvom Hindusa.
Veliki epovi Mahabharata i Ramayana epskim prikazima oslikavaju svu složenost hinduskog vjerovanja i ponašanja. Mahabharata sadrži najpoznatiji i najomiljeniji sveti spis suvremenog hinduizma, Bhagavad Gitu.
Purana Razvija mitologiju klasičnog hinduizma u nizu dugačkih stihova iz srednjovjekovnog razdoblja.
GLAVNE RIJEČI
Brahman Samoopstojeća, sveobuhvatna moć, kozmičko jedinstvo.
Atman Bit ili načelo života stvarnost u individualnom obliku, različita od brahmana.
Maya Doslovce 'iluzija'; ovaj svijet niti je stvaran niti nestvaran.
Advaita Samo jedna stvarnost postoji. Sve je u jednom. Strogi oblik tog vjerovanja nazvan 'monizam' podučavao je filozof Vedante, Shankara.
Dharma Moralne i religijske dužnosti.
Karma Doslovce 'akcija'; nemilosrdan moralni zakon uzroka i posljedice koji vlada budućnošću: zli postupci vode ponovnom rađanju u višem redu, možda kao svećenik.
Samsara Ropstvo života, smrti i ponovnog rađanja, kojim upravlja zakon karme.
Mokša doslovce 'oslobođenje' od neprekidnog kotača ponovnog rađanja.
Bhakti Pobožnost ili štovanje iskazano jednom božanstvu. Oslobođenje vjerom za razliku od oslobođenja djelima ili spoznajom.
HINDUIZAM U OBITELJI
Svi najvažniji obredi hinduizma obavljaju se kod kuće, a najčešće štovanje božanstva (puja). Hindus štuje kao pojedinac i kao obitelj a ne kao zajednica vjernika - osim u suvremenim reformiranim sektama. U većini kuća nalazi se neki ugao ili soba gdje se nalazi obiteljski žrtvenik. Na njemu je kip ili simbol božanstva. To može biti spiralno oblikovan kamen koji predstavlja Višnua ili kameni stup koji predstavlja Šivu. To su i jarko obojene slike koje prikazuju hindusku mitologiju ili oslikavaju junačka djela bogova. Štovatelj najprije pomazuje boga dok izgovara tekst. Zatim sjeda ispred njega i meditira. Pali mirišljave štapiće ili tamjan, a ispred žrtvanika polaže hranu i cvijeće. Štovanje u hramu je slično.
Staza dužnosti je put spasenja: sadrži oslobađanje duše od neprekidnog životnog ciklusa, smrti i ponovnog rađanja.
BLAGDANI
U Indiji ima mnogo raznih blagdana.
Hramske svetkovine Barem se jednom godišnje nosi maketa hrama u javnoj povorci s vrlo razrađenim svečanostima.
Holi svetkovina Održava se početnom proljeća, u veljači i ožujku. Korijene ima u drevnom kultu plodnosti. Svjetina pjeva pjesme, nosi faličke simbole i uživa u međusobnom prskanju obojenom vodom i prahom.
Dasera svetkovina Omiljeni desetodnevni događaj u rujnu/listopadu, održava se u čast božice Durge. Podrijetlo vuče od Ramine pobjede nad Ravanom, što je prikazano u Ramayani. Velike slike Ravane nose ulicama uz prskalice i petarde da bi ih kasnije zapalili Raminim vatrenim strelicama.
Divali svetkovina Slavi se četiri dana za Novu godinu; udružena s Ramom, duhovima preminulih, Višnom i njegovom ženom Lakšmi, božicom bogatstva i blagostanja. Pale se uljne svjetiljke, a kuće čiste za dobrodošlicu Lakšmi, petardama se tjeraju zlodusi. Divali posebno svetkuju poslovni ljudi, otvaraju nove knjigovodstvene knjige s molitvama Lakšmi za uspjeh u novoj godini.
Nijedno hindusko selo nije bez hrama ili svetišta. U većim hramovima, gdje dolazi mnogo poklonika, bog se budi u svitanje i odnose ga iz spavaće sobe gdje je spavao sa svojom ženom. U sobi gdje je svetište, peru ga, brišu, odijevaju, prinose mu žrtve i hrane ga. Vjeruje se da on jede nematerijalni dio hrane, a ono što ostaje dijeli se vjernicima ili sirotinji.
Svadbeni obred za Hinduse ima veliko osobno i religijsko značenje.
Ja sam održala svoje obećanje,a sada je na vama red da to i pročitate.....KISS
Nešto o meni
Indijski filmovi i slike
Znači zovem se Ivana,idem u 1.c razred Ekonomske škole u Puli.rođena sam 05.07.1990.,u horoskopu sam rak.Inače sam vesela osoba,pomalo tvrdoglava i osjećajna....Volim: izlaziti,prijatelje,životinje,ples,Indiju,slatko,mjuzu,čitati zanimljive knjige,gledati TV,more.........a što mrzim rađe neću ni govoriti!!!
