I LOVE INDIA

Indijska filozofija i Ayurvedska kuhinja

Indijska misao predstavlja fascinirajuću perspektivu: ona posjeduju najdužu historiju koja ide unazad sve do Veda; posjeduje raznolik niz stajališta, od mnoštva stupnjeva materijalističkog učenja do svih mogućih kontrasta spiritualističkog monizma i ne-dualizma. Ovaj odjeljak predstavlja uvod u njene glavne metafizičke tradicije. U njemu se daju suštinske značajke indijskog mišljenja, učenja Veda, Upanišada te Bhagavad-gč je, dakle, o filozofskim učenjima: nynkhya i yoga te pavateljima na fascinirajuće područje indijske misli kroz, kako će to kazati T.M.P. Mahadevan, deskriptivno pripovijedanje koje nastoji da postigne jasnoću bez žrtvovanja dubine, te spoznaju bez ispuštanja onih suštinskih stvari12.
Indijska filozofija je stara barem kao i sama g-veda čiji datum nastanka još nije utvrđen. K tomu još, ona ne pokriva samo Indiju, već i veliki dio Azije te mnoga otočja Indijskog okeana. Ona u sebi uključuje raznolika stajališta i sustave, kao što su oni materijalizma i spiritualizma, pluralizma i monizma, realizma i idealizma, teizma i apsolutizma. Uostalom, kao što ni zapadnjačka filozofija nije jedna, tako ni indijska filozofija nije jedna i jedinstvena filozofija. No Zapad je indijsku filozofiju otkrio tek nedavno i postoji urgentna potreba za boljim poznavanjem i razumijevanjem indijskih filozofija na Zapadu. To je spoznaja koja će uistinu raspršiti neznanje i uvriježene predrasude. Nakon što uspijemo da integriramo preko pet hiljada godina indijskog umovanja s onim ostatkom svijeta, tek i jedino tad će postojati poštena i izgledna mogućnost mišljenja globalnog karaktera, što je zapravo ono čemu čovječanstvo mora sve više da teži.
Nadalje, kada se primijeni na škole indijske filozofije, ortodoksija označava prihvatanje autoriteta Veda, dok heterodoksija označava neprihvatanje tog autoriteta. Počesto je distinkcija između ovoga dvoga nominalnog karaktera. Mnoge ortodoksne škole prihvataju autoritet Veda samo po imenu, dok su neke od heterodoksnih škola snažno pod utjecajem Upanišada, od koje mahom konstituiraju završne dijelove Veda. Šest spomenutih sustava, prema tome tvore one ortodoksnog, dok su cainizam i budizam heterodoksnog karaktera.
Također, ono što moramo reći već na samom početku jeste razlika u metodološkom pristupu shvatanja i razumijevanja onog što jeste sama filozofija. Evropski klasici definiraju filozofiju kao misaono razmatranje stvari i oni su vrlo sumnjičavi spram bilo kojeg metoda izuzev onog razuma. Vrlo rijetko bi koji zapadnjački filozof uzeo na znanje prikraćenosti samog intelekta. Međutim, u Indiji se vrlo rano uočilo da cjelokupna zbiljnost koja predstavlja sadržaj filozofije ne može biti adekvatno spoznata kroz intelekciju. Analiza je glavna funkcija intelekta, ali pomoću analiza nismo u stanju da uhvatimo ili iskusimo zbiljnost. Logičko umovanje može jedino proizvesti posredovano znanje. Cilj filozofije nije da se zaustavi sa teoretskim razumijevanjem zbilje, već da ima izravno znanje o njojzi. Otuda je metod o kojemu je riječ u indijskoj filozofiji onaj intuitivnog karaktera, budući da je spoznaja koja dolazi kroz intuiciju izravna i nedvojbena. Ona nije niže racionalna već iznad ili supra-racionalnog karaktera. Sama činjenica da je takav slučaj pokazuje da intuicija ne može biti iracionalni instrument spoznaje. Otuda indijski filozof uistinu priznaje da intuitivno iskustvo mora biti učinjeno razumljivim, a ovo je naročita zadaća razumskog zaključivanja. Ono što je više ne može biti niže. Naime, ono što premašuje razum ne može biti manjkavim u udovoljavanju zahtjevima razuma te sukladno tome filozofski krajnji predmet nije posredna spoznaja zbiljnosti, već njeno izravno iskustvo.
Dakle, cilj indijske filozofije nije puko intelektualno razumijevanje zbiljnosti, već njena intuitivna spoznaja. Stoga se ova filozofija ne može samo naučavati, već se zahtijeva i moralna čistota, odnosno da je se živi i protežira, budući da je metafizička kontemplacija moguća samo onome ko je u sebi kultivirao takve kvalitete kao što su staloženost, samokontrola, zadovoljstvo i njima slične. Sve filozofske škole, ortodoksne i heterodoksne, slažu se u pogledu ovoga, tj. da tražitelj metafizičke istine treba odustati od naklonosti spram ovog svijeta te da se treba okrenuti vječitoj zbiljnosti za konačnu pripomoć i zadovoljenje. Jer, tek tad je pripravan da otpočne sa istinskim filozofiranjem.
Konačno, koji je razlog što su filozofija i religija bile tako blisko povezane jedna sa drugom u Indiji? Razlog tome je taj što je njihov krajnji predmet isti, to jest, da čovjek pojmi svoj krajnji cilj koji je oslobođenje iz kruga rađanja i smrti, koji se naziva sams (odnosno transmigracija ili seljenje duša). Ovo je zapravo bio razlog te povezanosti jedne s drugom, a ne intelektualna radoznalost ili čuđenje. Mokşa (oslobođenje, spasenje), odnosno duhovna sloboda, jeste onaj oslonac kojemu se i filozofija i religija upravljaju. Otuda nije moguće ispisivati historiju indijske filozofije prema onom zapadnjačkom modelu, budući da se ionako jako malo zna o indijskim filozofima, te čak nije moguće zasigurno ustvrditi koja je filozofija uslijedila prije a koja kasnije. Zapravo, filozofije u Indiji i nisu se pojavile jedna nakon druge, već jedna uz drugu te otuda i ne možemo dati precizan kronologijski prikaz indijske filozofije.

Ayurvedska kuhinja
Ono ste što jedete. Ayurveda (od sanskrtskih riječi ayur - život i veda - znanje), drevna indijska filozofija, zdravlju pristupa holistički. Iako obuhvaća cjelokupan stil života (hrana, vježbanje, meditacija i sve ostalo što ulazi u životni stil), na Zapadu je najpoznatija po medicini i specifičnoj, ayurvedskoj prehrani. Takva se prehrana, stara više od 2 500 godina, osniva na stvaranju ravnoteže okusa, mirisa, boje, teksture i temperature. Ayurvedski stručnjaci kažu da ćete znati jedete li ispravno prema tome kako se osjećate ujutro, nakon buđenja: ako ste poletni, vedrog duha, smireni i sretni, sve je u redu.Prema osnovnim principima ayurvedske kuhinje, glavni obrok trebalo bi pojesti oko podneva, kada je probavni sustav najjači, a trebao bi se sastojati od male količine zrnja i mahunarki, kuhanog svježeg povrća, salate, voćnog chutneya, jogurta i nečeg slatkog. Za vrijeme jela ne preporučuje se piti, ali nakon obroka dobro je popiti malo tople vode. Jelovnik se prilagođava godišnjim dobima i tome kako se osjećate. Posebnu ulogu u ayurvedskoj kuhinji zauzimaju začini, koji potiču probavni sustav i uspostavljaju ravnotežu u organizmu.
Ayurveda se ne ograničava samo na tjelesno zdravlje i fizičke simptome, već objedinjuje i duh te mentalno i emocionalno zdravlje. Cjelovito zdravlje postiže se skladom između tijela, duha i duše. Iznad svega, ayurveda podučava kako živjeti u skladu s društvom koje nas okružuje, s prirodom, Svemirom i - samima sobom. Zdravlje je stanje ravnoteže pet elemenata koji postoje u prirodi: prostora (akash), zraka (vayu), vatre (agni), vode (jala) i zemlje (prithvi). Idealno stanje organizma postiže se balansiranom prehranom, tj. onom u kojoj je uspostavljen sklad između šest glavnih okusa: slatko, kiselo, slano, ljuto, gorko i trpko, od kojih svaki ima drukčiju snagu i terapijski učinak.
Tri životne energije, tj. doshe, očituju se i u tjelesnoj konstituciji.KISSS