nepušačica
18.03.2006., subota
Smisao za humor!
Imam ga! Stvarno ga imam! Samo se ponekad prikrije.Što da radim kad mi život uopće nije smiješan. I to nepušenje me ubija! Jučer je Ž. bio kod nas i snifala sam dim njegovih cigareta kao kakav narkoman. Ali jutros kad sam ustala skoro sam se udavila od smrada ustajalog dima (i još smo zaboravili isprazniti pepeljaru). Bila sam mrvicu ponosna na sebe prekrasnu jer nisam popušila ništa od tog smrada. Danas je bio dan filmova. Prvo sam pogledala kraj filma koji sam prekjučer počela gledati (The River King) o klincu koji je nađen mrtav u rijeci. Bio je obećavajući, ali nisam do kraja zadovoljna. Zatim sam pogledala Midsommer Murders koje mi je dragi sinoć snimio i poslije toga reprizu tinejdžerca Pravi komad. Ne bih ni primijetila da sam toliko filmova pogledala da mi na to nije skrenula pažnju moja mila Š. "Dva filma si pogledala danas?"- smješka se paćenički. (Ona ne stiže činiti TAKVE stvari, uslijed svog zaposlenog, mučeničkog života i ja joj vjerojatno izgledam kao svemirac.) Totalno me posramila. (Ne bih priznala da sam i trećem filmu pogledala kraj ni da me muče.) Kao da sam zgriješila toliko da mi je duša propala kao slika D. Graya. Valjda sam ipak totalna lijenčina kako svi tvrde. Inače, ne bih ja danas milu Š. ni srela da nisam odlučila sići sa svekrvom popiti kavicu, da mi ne bude sama. Još sam i škicnula s terase da se uvjerim da nema ničijeg auta ispred kuće samo da bih izbjegla upravo takav susret. I nisam vidjela auto. I sišla sam. A oni dolje. Svih troje. (Moj najdraži je jasno trčao za loptom.) I sad, kad sam već sišla bilo mi je glupo da pobjegnem pa sam hrabro odlučila popiti popodnevnu kavicu s njima. Prvo sam probala razgovarati o plastičnim operacijama o kojima je bilo riječ u RTL-ovoj emisiji koju vodi Sopekica subotom (ne znam kako se zove). I tako ja, crni vrag, kažem: "Pogledaj ove lude ženske što si je napravila! Izgleda potpuno nenormalno!" - uživljeno komentiram neku glumicu, vjerojatno poznatu samo po plastičnim operacijama. A moja mila Š. tužno odgovara: "Ah, ona je sigurno jako nesretna. Sigurno joj je nedostajalo samopouzdanja. Tko zna kako sada živi!" - gotovo je suzu ispustila od ganuća. A ja, opet osramoćena, ušutim na kratko. Zatim ide prilog o onoj glumici iz Prljavog plesa, o tome kako je operirala nos poslije filma i zatim više nije dobila nijednu ulogu. Ja, jasno nevino, opet komentiram: "Pogledaj koliko je ljepša bez tog velikog nosa, ali je neprepoznatljiva... - i ušutim jer se, jasno kasno, sjetim da mila Š. ima oveći nos. Mila Š. kaže: "Ja mislim da se nos ne treba operirati..." "Jasno, bez nosa čovjek gubi karakter... mislim bez svog nosa... - petljam jadno proklinjući trenutak kad sam otvarala usta. Mila Š. zaključuje još jednom da se nos nikako ne bi trebao operirati (valjda su grudi i ostalo uredu). I za kraj emisije htjedoh se malo posprdati s M. Jacksonom, a mila Š. kaže nezainteresirano: "Bože, kako on diše? Jadan..." Sa svakom minutom televizijskog programa ja sam upadala sve dublje i dublje... Poslije Sopekice bila je neka emisija o automobilima. Nisam baš gledala, ali sam prokomentirala reklamu L'Orealove maskare za šokantni volumen. Htjedoh joj reći da se, prema pričama (jasno da je većina mojih cura to kupila, sve su one ive-nepušačica), kupnja uopće ne isplati. A mila Š. me ošinu pogledom pravedničkog anđela, osvetnika, koji mi je rekao da pored jagodica, bojica, Simba, Alexa, bombončića, trenerkica, štramplica i čokoladica u njenom životu nema mjesta za Volume Shocking... Sada ćete misliti da se ja ne znam usprotiviti (Probajte vi! Ona bi bila sva puna razumijevanja, prekrižila se i rekla vam da će se moliti za vas!), ali čitajte dalje. U toj emisiji o autima bio je prilog o nekoj luđakinji koja je svojim autom izgurala auto žene koja joj je pred nosom ukrala parking. Ja zaprepašteno gledam i viknem: "Koja luđakinja!" Na to mila Š., dok obuva svog muža (dobro, karikiram, ali skoro ga obuva!!!!), kaže: "Pusti jadnu ženu! Tko zna što joj se sve danas nakupilo, kakve sve probleme ima..." I DA! Tada sam se USPROTIVILA! Rekla sam: "Možda, ali to nije razlog za takvo ponašanje!" Mila Š. čudno me pogledala i rekla (zamislite!): "Imaš pravo!" Bogu hvala, uskoro nakon toga su otišli kući (jedino mi je prije toga još objasnila da mali sin ne voli da se netko ljuti na njega kada ne sluša, jer tada bude jako tužan i da ga je bolje pustiti da nas sve poubija na spavanju, nego da se rastuži). Sada sam zaprimila narudžbu za pečenje kokica. Pišemo se sutra!
|
- 19:52 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O tome kako prestati pušiti i zatim ne porazbijati sve stakleno u kući. Malo o muškarcima i malo više o ženama. Malo o životu, koji me uvijek zaskoči iza ugla... UPOZORENJE: Uvredljive komentare koji se ne tiču napisanog, s guštom ću izbrisati i prijaviti. Svoje frustracije, molim, liječite negdje drugdje. Hvala. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
