detalji su jedini bitni..
Ljepotica je još jednom dokazala da ipak nije sve u nogama. Nešto je i u glasu
Posljednjih mjesec dana u Splitu su se najviše razvlačile dvije teme- veliki koncert klapa na poljudskom stadionu i obnova bajamontuše.
O bajamontuši se još uvijek samo sanja, a klape su svoj dio odradile više nego zadovoljavajuće.
Cijeli događaj je bio jako dobro izreklamiran, mnoštvo radio postaja su ponudile svoje sponzorstvo, plakati su bili svugdje po gradu al usprkos tome, organizatori su i dalje bili sumnjičavi jer nisu vjerovali da će se prodati dovoljno ulaznica. Naime, nije cijeli stadion bio u prodaji, nego samo zapadna strana, al po mojoj slobodnoj procjeni, okupilo se između 8 i 10 tisuća štovatelja 'klapske pisme' svih uzrasta. Navodno su se karte čak iz Australije naručivale. Ah ti iseljenici, zar se treba ovakav spektakl dogodit da posjete svoju rodnu grudu? 
Pod nazivom 'Ne damo te pismo naša' devet klapa i tri kulturno umjetnička društva su nam podarili večer za pamćenje sljedećim redosljedom: Šufit, Mirakul, KUD Filip Dević, KUD Jedinstvo, Intrade (da, to su isti oni koje je Lana Banelli za vrijeme Golea najavila kao intrejd 
), Puntari, Sinj, KUD Kvadrilja, Crikvenica, Maslina, Cambi i Trogir (uz pomoć neponovljivog Vinka Coce).
Iako sam se nadala da će se koncert otvorit pjesmom Ljube Stipišića Dalmatino povišću pritrujena, ostala sam razočarana. Ne samo što nije otvorila koncert, već je ni jedna klapa nije otpjevala! No, ipak, gospon Ljubo a.k.a. Dalmata je uvodno izrecitirao svoje stihove pjesme po kojoj je i cijeli ovaj događaj nosio naziv. Nadalje, oduševila me izvedba folklornog ansambla Filip Dević i njihove interpretacije završnog kola Ere s onoga svijeta. I KUD Jedinstvo je imalo svojih par minuta kad se na pozornicu popelo cijelo gro mladih plesača da nam pokaže kako se pleše tradicionalno Splitsko kolo.
Kulminacija cijele večeri se dogodila dok je na pozornici pjevala klapa Crikvenica pjesmu koja ih je proslavila- Vilo moja, autorice Vlaste Juretić. Nakon završenog prvog refrena, pljesak se orio Poljudom toliko jako i toliko dugo, da nas klapa nije mogla nadjačat, te su za kraj svog nastupa, nakon višeminutnog skandiranja, odlučili još jednom otpjevati završne stihove. Pozdravljeni su gromoglasnim uzvicima, zvižducima, pljeskanjem i ogromnim oduševljenjem. Nakon njih na red je došla klapa Maslina koja je definitvno zasluženo zaradila epitet favorita večeri. Naime, njihova izvedba pjesme Da te mogu pismon zvati je od strane čitatelja Slobodne Dalmacije i stručnog žirija proglašena najboljom. Nije ni čudo da je za vrijeme izvođenja pjesme sva publika bila na nogama, ljuljuškajući se u ritmu i pjevajući zajedno s klapom. Za pljesak koji su oni zaradili jednostavno nemam odgovarajućih pohvalnih riječi jer je to zaista bilo nešto čarobno i jedinstveno.
Nakon te dvije skladbe, bilo je jako teško nadmašiti ih i slušatelje dovesti u takav delirij. Pretpostavljam da je klapa Cambi bila i malo razočarana jer su dobili 'samo veliki pljesak'. No da ne bude da je večer završila prije kraja, pobrinuo se Vinko Coce. Miljenik svih Torcidaša je izveo 2 pjesme sa svojom klapom Trogir, te nakon toga publiku i brojne Hajdukove obožavatelje iznenadio otpjevavši Ako te tko pita, jednu od himni splitskih velemajstora.
Najveću zamjerku imam za izvjesnu voditeljicu kojoj se ni imena ne mogu sjetiti, znam samo da je imala bijele hlače i sako, i u više navrata bezuspješno pokušavala smiriti razularenu masu vidno dirnute publike. Jer kao, sa klapama se treba fino i pristojno ponašat, a ne zviždat i pljeskat dok te dlanovi ne počnu peckat. A sve to poradi toga jer su sva radija u priobalju uživo prenosila koncert, pa kao, slušatelji koji su u svojim domovima uživali u klapskim pjesmama, ne zaslužuju to naše maltretiranje. Pih!! Prvo te pjesma dirne u srce da se poželiš rasplakati, a onda neka voditeljica u bijelom traži od tebe da zatomiš taj sav silni entuzijazam! Naravno da je nitko nije poslušao, dapače, bila je izviždana.
Trešnjica na šlagu sinoćnje izvrsne torte su zasigurno bile smicalice dvojice starih splitskih glumaca, Špira i Pjera koji su nas svakih cca pola sata od srca nasmijali svojim verbalnim seansama.
Sve u svemu, klapska pjesma živi i živit će vječno! Jučerašnji vrhunski koncert je samo još jedna afirmacija naše kulturne baštine, koju trebamo njegovati i prenositi s koljena na koljeno. Poljudska ljepotica je još jednom dokazala da ipak nije sve u nogama. Nešto je i u glasu.