detalji su jedini bitni..
Vilo Moja
Skoro s'aki put
Kad se mi pogjedamo
Ti i ne o'zdraviš
Ko da se ne poznamo
A da mi tej' sebi zvat
(sebi zvat)
Kad ceš zaspat
(ceš zaspat)
Prvo sna da ti recen
Da volin te još
(volin te još)
Vilo moja
(vilo moja)
Ti si moj san
(vilo moja)
Ti si moj san
A lagje bilo bi
Da si tuja mi
Da te ne poznan
Da te ne znan x2
(Vlasta Juretić)
iz tomine škrinje "izloži jezik"
***
svi ljudi su pjesnici
kad im otkinete komad srca
svi ljudi su pjesnici
kad im ugazite na kurje oko
svi ljudi su pjesnici
kad hvataju odbačenu kost
...
nitko nije pjesnik
kad se naždere banana...
(toma bebić)
apdejt
zablude kojima se stvara mit o mitu o ljubavi:
-nacrtano srce, tzv. simbol ljubavi, nema oblik srca kao organa, već ima oblik usnica
-zašto je crvena boja ljubavi, a ne ljubičasta, kojoj je korijen riječi isti kao i ljubavi?
-ljubav nije osjećaj, to je stanje
-da li je ljubomora nužno povezana s ljubavlju? znači li to da volimo svakoga na koga smo ljubomorni? čak i onu manekenku iz susjedne zgrade na kojoj svaki komad odjeće izgleda kao da je šivan po njenim mjerama?
i sad malo iživljavanja:
-zašto moja ljubav ima drugu??? 
-zašto ne ljubi mene? 
-kad će se opametit? 
-hoće li se uopće ikad opametit? 
Zamijenit ću te gorim*
Iako te ljubim bezmjerno
Zamijenit cu te gorim, namjerno
Jer srce ti je trošno, nevjerno
Zamijenit cu te gorim ležerno...ležerno
Jer ostati uz tebe
svoje vrijeme ti dati
I tijelo koje zebe
To se ne isplati
I mada još te trebam, razmjerno
Zamijenit cu te gorim namjerno...namjerno
Jer proći ce mi mladost i dragocjeni sati
I bolje mi je radost nekom gorem dati
I mijenat ću te gorim
posvuda i stalno
Pred licem javnosti i ilegalno
I mada još te trebam, razmjerno
Zamijenit cu te gorim namjerno
I mijenat ću te gorim
posvuda i stalno
Pred licem javnosti i ilegalno
*ovu pismu posuđujen od natali, i posvećujen je sebi od njega (op.a. muški rod potrebno zamijenit ženskim i obratno, da se dobije smisao)
BIPSIĆI su bisexualni psići :p
The Biskitts was an American Saturday morning animated cartoon series produced by Hanna-Barbera Productions in 1983-1984.
The Biskitts were a group of tiny canines who lived on Biskitt Island and were committed to guarding the crown jewels of Biskitt Castle. Modeled after Robin Hood, the diminutive dogs still served their recently deceased king while performing good deeds for the underpriveleged inhabitants of their tiny island.
The villain of the series was the king's brother, Max, who ruled the neighboring Lower Suburbia. Why Max wasn't crowned the new ruler of the miniature mutts was never explained. In lieu of a proper coronation, Max constantly schemed to steal the jewels with the help of his hench-hounds Fang & Snarl and his jester Shecky.
As if protecting the dead king's valuables weren't a tough enough job, the petite pooches were also in danger of being captured and eaten by a large wildcat named Scratch. Why Scratch was normal-sized was another fact that was never explained.
The Biskitts theme song:
Hidden away deep in the swamp lies Tiny Biskitt Castle home of the smallest dogs in the world: The Biskitts! For years kings have entrusted their royal treasure to these pups. Shecky! We must find the royal treasure! Shecky! Oh yes sir! ... Biskitts!
tegla kiselih krastavaca i kava
Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna.
Složili su se da jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Slijedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna.
Studenti su skrušeno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
“Sada,” rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, “hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.
Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se sa djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovno kao da vam je 18.
Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.”
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. “Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.”
moja prva priča- BIJELA ELEONORA
Ljubav nije sigurnost.
Povjerenje je svetinja.
Griješiti je ljudski.
Opraštati božanski.
Likovi:
- Patrick
- Sunčica
- maslačak
- mak
- ljubičica
Patrick i Sunčica se vole. Sunčica je paranoična i nedostaje joj samopouzdanja. Usprkos tome, Patricku je najdraža cura na planeti. Jedne noći, pod utjecajem mjesečine, Sunčica ubere drugi cvijet. Maslačak. Do tada je brala samo cvijeće iz Patrickova vrta, al tu noć su se moćne sile udružile i odlučile joj oduzeti i ono malo dostojanstva što je imala. Došla je kući i plakala. Plakala je dugo.. Odlučila je Patricku priznati da je ubrala cvijet iz tuđeg vrta. Patrick je pobjesnio. Jako se ljutio na nju. Nije joj to mogao oprostiti. Vrijeme je prolazilo, a Patricku je Sunčica sve više nedostajala. Ipak joj je odlučio oprostiti pod uvjetom da to više nikad ne ponovi. Sunčica je bila izvan sebe. 'Naravno da neću, tvoje cvijeće je najljepše, svo drugo uvene već sljedeće jutro!' –rekla mu je.
Opet su bili sretni. Al ne za dugo. Kao da se neki fantom zla uvukao u njihovu presvetu ljubav. Tjerao ih je da se svađaju. Nije dao Patricku da Sunčicu drži za ruku, što je nju jako boljelo. Željela ga je držati. Voljela je to. Usrećivalo ju je. Al' Patrick nije ni slutio koliko je ona nesretna radi toga. Oboje su bili tužni i nesretni a nisu imali hrabrosti razgovarati o tome. Jednog dana je Sunčica trebala otputovati u obližnje selo. Netom prije putovanja su se bili jako posvađali. Patrick je srušio kućicu koju su 3 godine gradili. Ona je otišla..tužna. On je ostao..tužan. Doputovala je u drugo selo. Ugledala je mnogo cvijeća. Za neke cvjetove je bila uvjerena da ih je već prije negdje vidjela. Jedne noći se osjećala usamljeno. Skrila se u te cvjetove. Osjećala se čudno. Jedan cvijet ju je stalno mamio svojim mirisom. Vapio je da ga ubere. Bio je to poljski mak. Tužna, zbunjena, razočarana, nesigurna i sama, dugo se odupirala zovu. Al ipak nije bila toliko jaka. Ubrala ga je. Došlo je vrijeme povratka. Ponijela je cvijet sa sobom. Ionako je znala da će već sljedećeg jutra uvenuti, kao i onaj od prije. Ali nije. Ovaj je trajao punih 7 dana. Nakon toga ga je bacila u smeće.
Ona je željela cvijet koji ne vene. Željela je cvijet koji će je svakog dana uveseljavati svojim razigranim bojama i omamljivati lijepim mirisom.
Otišla je posjetit Patrickovu i njenu kućicu. Nije je bilo. Ostale su samo ruševine. Sjela je na plot i plakala. Plakala je dugo, mjesecima. Čak je i vrt bio uništen. Samo je 1 cvijet ostao. Bijela krizantema. Bijela eleonora. Taj cvijet joj je davao nadu. Morala ga je spasiti. Željela ga je zauvijek gledati i mirisati.
U tom trenu je ugledala Patricka. Bio je prelijep. Velikim korakom joj je prilazio, vjetar mu je mrsio kosu dok joj se približavao. Ponadala se da joj je oprostio. Željela je opet biti sretna s njim, željela se smijati. Tada je primijetila da nešto nosi u rukama. Isprva nije mogla razaznati o čemu se radi, naprezala se da vidi. Tek kad je došao tik do nje, vidjela je da u rukama ima kiticu ljubičica. Za nju možda? Ne, cvijeće nije za nju. Svoje ljubičice je zasadio odmah pokraj bijele krizanteme. Izgledale su tako neugledno pokraj tog prekrasnog cvijeta koji se svojim bijelim laticama i žutim tučkom uspinjao prema Suncu. Patrick to nije primjećivao. On je samo želio zasaditi svoje ljubičice jer su ga očarale. Želio ih je gledati svaki dan.
Proljeće je završilo a ljubičice uvenule. Patrick je bio shrvan, zalijevao ih je svakodnevno, a one su ga ipak iznevjerile. Nije znao da ljubičice prespavaju ljeto, jesen i zimu i probude se samo u proljeće. Bijela krizantema je svakim danom bivala sve ljepša i ljepša. Sunčica se brinula o njoj, redovito je zalijevala, pjevala joj, pričala s njom. Toliko je zavoljela taj cvijet da ga je odlučila presaditi u svoj vrt. To je i napravila. Ali zaboravila na najbitniju stvar- kad cvijet odvojiš od korijena, on polako počinje umirati. Krizantemi se glavica pognula, latice joj nisu više bile anđeoski bijele, polako je odlazila.. Sunčica nije željela to dopustiti. Taj cvijet je bio sve što joj je ostalo od uspomene na Patricka i njihovu ljubav. Znala je da mora učiniti sve da preživi. Trudila se, milovala ga, hranila mineralima, pojila vodom, osiguravala dovoljno svjetlosti. Činila je sve što je bilo u njenoj moći, a cvijet nije napredovao. Tuga ju je razdirala, plakala je, nije željela izgubiti taj zadnji tračak nade. Svaku noć se molila Bogu da oživi njenu eleonoru, da joj ponovo udahne život. Osjećala se bespomoćno, kao da je ni Svevišnji ne čuje. Kao da je sama.
Jednog jutra se probudila i ugledala zanimljiv prizor. Patrick je u njenom vrtu nešto radio. Bila je silno znatiželjna. I sretna što ga vidi nakon toliko vremena. Izašla je da ga pozdravi. Upitala ga je što radi u njenom vrtu i zašto dira njenu krizantemu, zar ne vidi da je slabašna? A on joj je odgovorio- 'Donio sam nove sadnice eleonore, upravo sam ih zasadio tik do našeg cvijeta. Vidio sam da je nemoćan i pomislio kako da mu pomognem. Konačno sam se sjetio da trebam zasaditi nove sadnice istog cvijeta jer će jedino tako naša krizantema osjetiti život. Ako se bude rađao pored nje. Tad će i ona postati jača.'
Tako i bi. Njihova bijela eleonora se oporavila, a oko nje je izraslo još na desetke istih cvjetova. Divni su bili. Svako jutro su ih pozdravljali klimajući svojim anđeoskim glavicama. Patrick i Sunčica su bili sretni. Napokon!
MANIJA*
Mnogi književnici, poete, filozofi, psiholozi, psihijatri i ini znanstvenici već stoljećima pokušavaju objasniti pojam 'ljubav'. Cijelo mnoštvo teorija se izrodilo iz njihovih umova. Pretpostavljam da nema osobe na ovom svijetu koja se bar jednom u životu nije poistovjetila s nekom od tih umotvorina nadasve pametnih i školovanih pojedinaca. Primjera radi, navest ću samo one fraze kojih se uvijek rado sjetim:
"Čovjek se zaljubi gledajući ženu, a žena se najčešće zaljubi slušajući čovjeka." – Ksenofont
"Dok se voli, dotle se i prašta." - François de La Rochefoucauld
"Ljubav i prijateljstvo isključuju jedno drugo." - Jean de La Bruyčre
"Ljubav je poezija čula." - Honoré de Balzac
Victor Hugo je jednom napisao: "Ljubav ne poznaje srednji put: upropasti ili spasi." I to je misao koja me uvijek vodila kroz život. Inače sam jako pasivna u svemu. Mogu satima sjedit s ekipom i ne prozborit ni riječ osim ako me netko nešto ne pita. Nisam ni ambiciozna pretjerano, na faxu se zadovoljavam prolazom. Sve više od 3 je puka sreća. Zašto naučit sve kad je i prolaz dovoljan? Al kad se radi o ljubavi, tada dajem 100 % sebe. Dajem se cijelu. Jer ne znam drugačije.
Još od djetinjstva imam emocionalne ožiljke koji vjerojatno nikad neće zacjelit. Al jedna osoba mi je uvelike pomogla da te ožiljke više ne osjetim, da ih potisnem, da postanem jača i otpornija. ON mi je pokazao i dokazao da ljubav postoji. Volio me i voljela sam i ja njega. Volim ga i sad, voljet ću ga i sutra, za tjedan dana, mjesec, godinu.. voljet ću ga dok god budem u njegovim očima vidjela sjaj kad sam kraj njega. Dok god ga budem nasmijavala i rastuživala. A ON? Da li ON voli mene? Sigurno ne toliko koliko ja NJEGA. Bar ne sada. Ne želi me voljet jer sam ga razočarala. Izigrala sam njegovo povjerenje. Upravo zbog toga patim već mjesecima. Jer nisam bila dovoljno dobra, jer sam radi svoje nesigurnosti i paranoje upropastila NJEGA. Povrijedila sam osobu s kojom sam zamišljala svoju budućnost. Kamen se razbio u tisuću komadića.. Al ON ne zna da se i moj kamen razbio u bezbroj dijelova koji ga i dalje vole. I samo ON može sakupiti te krhotine i stvoriti od njih novu cjelinu.
Sad me ne želi. Ne želi moju ljubav. Boji se.. Boji se da ću ga ponovo povrijediti. Ima novu zanimaciju u životu. To je duguljasta, nepravilna, ljubičasta silueta koja njega zadovoljava, a mene upropaštava. Vrebala ga je mjesecima. I dobila ga je. Kaže mi da mu je lijepo s njom. Da ga razumije. Da ga ne gnjavi. A mene svaka njegova riječ boli više od čakije koju mi je zabio u srce dok smo spavali ispod plave kupole navrh koje su gnijezdo savile mlade lastavice.
Sinoć smo se vidjeli. Deset dana sam sanjala njegov prekrasan pogled, njegove mekane obraze, žilave ruke, prodoran glas, čvrst zagrljaj. I dobila sam sve to. Valjda mu je bilo žao gledat me onako jadnu i uplakanu pa me zagrlio. Al to mi je bilo dovoljno. Dovoljno da znam da me ne želi. Sažaljeva me, al me ne želi. Tjednima već se ne hranim dobro. Smršavila sam. Nije mi do hrane, ne uživam više u njoj. Ovo ljeto sam svega 4-5 puta izašla vani. Nije mi do druženja. Odsutna sam. Stalno mislim na njega. Želim ga. A on mene ne. On želi neku drugu. Ne mogu biti sretna radi njega. Ne mogu još. Mogu bit sretna kad prođe ispit. Mogu bit sretna kad Johnny Depp snimi novi film. Mogu bit sretna kad se u Splitu održi tribute to ekv jer znam da će sigurno ić na to. Mogu bit sretna radi svega što ga usrećuje, al nikad neću moć bit sretna radi druge cure koja ga usrećuje. Jer ga volim.
Moja malenkost se neće truditi definirati ljubav. Pokušala sam je opisati jer smatram da ljubav nema egzaktne definicije. Ona je nepredvidiva, uzbudljiva, obostrana, radoznala, puna pozitivnih i negativnih emocija, snažna..i vječna. Da, upravo tako! Ljubav je vječna!!
S godinama i situacijama vjerojatno promijeni oblik, al kad nekoga zaista zavoliš, voljet ćeš ga uvijek. Nadat ćeš se uvijek. Nadat ćeš se da će ti se jednog dana pojavit na vratima stana, s onim prekrasnim osmijehom, da ćeš mu skočit u naručje, da ćete tako ujedinjeni trajat beskonačno dugo..
Za kraj imam samo 1 poruku za NJEGA: Uzeo si mi ponos, uzeo si mi sebe, uzeo si mi osmijeh, al nadu, nju ti ne dam!!!
*manija- visoko emocionalna, nestabilna ljubav, stereotip romantične ljubavi