//Popodne
sjedim u mračnoj sobi [sa teškim, tamnim zastorima] ... sparno je ... osjećam miris plijesni i prašine [sa zelenkasih zidova] ... vlažno je ... slušam potmulu tišinu [mrtvog vremena] ... tiho je ... odjednom čujem otkucaj starog drvenog sata smješim se ... došao je ... poput nekog starog prijatelja kojeg sam sasvim nenadano sreo u mračnoj pustoj ulici ... lakše mi je ... ni plijesan više ne smrdi tako jako |