//Kamenčić
nagazio sam ga na cesti kako li je tamo dospio? |
moderni svjetionik za sve one u mraku noći ...što traže pljugu ili cugu... |
pogledao sam kroz prozor ...prema sljemenu... netom je pala kiša ...i njen miris je ostao visiti u zraku... puhao je nježni povjetarac ...malčice prohladan... doletio mi je ...sasvim nenametljivo... vidio sam teško, sivo nebo ...u oblacima... što je zagrlilo netom opranu planinu ...poput kućnog ogrtača... da ju zaštiti ...od naših malenih pogleda... |
ne mogu bez nje a tako ju želim razbiti smrviti u male komadiće izvući svaki tik i zatrti svaki tak ...u društvu je zabilježen porast agresivnosti... |
ja sam 12 a ja sam broj 3546, ne hvalim se što sam veći broj od 12. by moj mali brat (8 god) |
uz cvrkut ptica pažljivo guram ključ u bravu pazeći da nikoga ne probudim |
hajmo igrati biljar ti si na potezu gađaj crnu osmicu Zemlju? da. |
vraćam se kući nakon još jedne pijanke mrak je ali utjehu mi pružaju visoki stupovi puni neona što strpljivo stoje i čekaju pazeći da mi se putem što ne dogodi |
okrhnuti vrat sa metalnim žicama koliko će još dugo morati trpiti dim i prljave ruke |
izgledao je tako moćno i veliko... betonski ponos socijalizma. a kada sam pogledao izbliza vidio sam kako šutljivo trpi rijeku što se puna crvenih svjetala lagano gubi prema istoku... |
hodao sam u mračnoj noći svjetla su hodala sa mnom a ja sam vidio same tanke sjenke kako lagano prolaze pored mene... |
grubi kameni asfalt po kojem hodam pretvara se u mutnu rijeku što lagano prolazi ispod mojih nogu prateći ritam mojih koraka poput nekog starog prijatelja kojem je uvijek drago kad me vidi |
hladno jutro je uhvatilo mlade pijane ljude oni su mu bježali otvorili su vrata i rekli: mi bi jedan ...s mesom... |
zdravo pozdravila je kiša novi dan juče kao zvono odjekuje sjenke na granama vise u divljini gladna djeca žedna ljubavi mogli bismo sanjati zauvjek zaboraviti buđenje u hladnom jutru žene čuvaju tajnu koja se krije u sjenama drveća nadasve ispružena na dlanu zaključana srca prestaju da se smiju guest poem by Jimbo |
sivi oblaci i mračan dan tisuće kapljica su završile putovanje ...spava mi se... |
pitao sam je kuda da idem... nije mi odgovorila. lijeno je ispružila šiljak gdje su joj rekli i nastavila se smijati meni. |
tako puno hrabrosti treba da budes veliki čovjek i veliki duh. (...ove riječi posvećujem Karolu Woytili...) |
nije mi jasno... zašto te lijepe, šarene boje shvaćaju tako ozbiljno? |
Kolovoz 2018 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Travanj 2014 (1)
Svibanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (4)
Ožujak 2006 (4)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (4)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (13)
Rujan 2005 (15)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (17)
Lipanj 2005 (30)
Svibanj 2005 (15)
Travanj 2005 (27)
Ožujak 2005 (36)