Neplodni u Hrvatskoj

Sinoć, noćas (kako god se to kaže, nikada mi baš nije bilo jasno) sam osjetila da ću ipak moći biti mama., valjda.

Sve ove mjesece borim se s mišlju da ne ću biti u stanju biti mama. Mučila sam se s pitanjima hoću li znati i moći brinuti se o jednom nemoćnom, malom ljudskom biću. Noćas mi je postalo jasno da se izgleda ipak priroda za to pobrinula.

Naime u toku noći budim se nekoliko puta jer mi se mjehur smanjio na veličičnu graška. Negdje oko tri kad sam se vratila iz još jednog obilaska wc školjke i legla spavati primijetila sam da je naš miško budan. Lupkao je. To i nije tako čudno, često se on javi nakon tih mojih noćnih šetnji. No onda sam shvatila da štuca. Da stvarno je moguće skužiti da beba štuca. Udarci su bili lagani, u pravilnom ritmu i uvijek na istom mjestu. Obično mu štucavica prođe nakon minut dva no ovaj puta nije bilo tako. Pokušala sam se okrenuti na drugi bok ne bi li mu bilo lakše, no još je to trajalo. Tako negdje nakon 10 minuta uspio je prestati štucati. Tek tada sam ja uspjela zaspati.
Valjda je to znak da se neki majčinski instinkti u meni bude.