Neplodni u Hrvatskoj

Imam 30 minuta za napisati zašto mislim da mi je život na ledu.
Zašto 30 min? Zato što sam na poslu i dok moji kandidati polažu ispit nemam što posebno raditi nego surfati i pisati Vama.

Moj život je na ledu već 4,5 godine. Zašto?
Pred toliko vremena smo se moj D i ja odlučili vjenčati i početi raditi na našem potomstvu.
Prvi mjeseci protekli su nam u organizaciji vjenčanja. Samo da kažem nije mi žao što smo imali nešto veću svadbu bilo nam je prekrasno!
Nakon vjenčanja odlučili smo prestati se paziti jer smo oboje željeli i bili spremni za djecu. Kako smo mislili sad će se desiti, nismo planirali nikakva putovanja, nismo ulazili u velika ulaganja jer ja ću biti trudna, pa ću ići na porodni pa ćemo imati manja primanja.
Nisam tražila bolji posao jer što će se desiti ako dobijem ugovor na određeno i ostanem u drugom stanju, pa mi novi poslodavac ne produži ugovor.
Nisam kupovala novu garderobu jer što ako se nakon poroda ne vratim na stare mjere pa mi ostane nova neupotrebljiva garderoba.

U međuvremenu popustili smo oko velikih ulaganja i kupili veći stan jer ne želim kad krenem u posvajanje da mi nekakav minus bude što dijete ne može imati vlastitu sobu.

Sve ostalo i još puno toga (da mojih 30 min se bliži kraju jer me kandidati stalno zovu za nekakva pojašnjenja) stoji na ledu.
Stanje nakon ove 4,5 godine je još uvijek isti šugavi posao, s 0 pomaka kad je u pitanju plaća ili napredovanje, ormar ispred kojega redovito čupam kosu jer uvijek na posao nosim istih par stvari, i ono najgore
nema bebe