solumojojkosi

četvrtak, 13.12.2007.

Lijepo je biti u tvojoj blizini..
to je ugođaj za moj um, za moje srce
ushićena sam jer sam se napokon
otvorila onako kako sam se oduvijek
nadala i htjela
S tobom u blizini uspijevam pričati
o meni, o svemu što me okružuje
mom životu,problemima,zamršenim
situacijama
uspijevam jer si u stanju slušati i razumiješ me
na jedan poseban način
daješ mi sigurnost i mir koji tražim
Osjećam te srcem
za uzvrat šaljem zagrljaj....

13.12.2007. u 08:35 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

nisam ti nikada rekla da.....

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

i oduvijek je bilo da ljubav ne zna za dubine svoje dok ne dođe čas rastanka....

Halil Džubran

Cijeli je jedan život u samo jednom satu ljubavi

Balsac

Drži sreću kao pticu što nježnije i lakše.
Bude li se osjećala slobodnom ostat će ti rado u ruci.

TIJELO ŽENE

Tijelo žene,bijeli brežuljci,bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Biajh sam kao tunel.Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
kao strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože,od mahovine,od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica,pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.

Pablo Neruda