ponedjeljak, 12.03.2007.
NASTANAK I RAZVOJ EGIPTOLOGIJE
-zahvaljujen prekrasnin priručnicima koji ce mi pomoć da napisen ovaj post. grrr
Godine 1798. Egipat je zauzeo Napoleon Bonaparte. Ubrzo je organizirao istraživačku ekspediciju na čelu s Dominique Vivantom Denonom koja je prikupila i nacrtala broje egipatske spomenike. Između 1809. i 1813. izlazi 24 sveska La Description de l'Egypte gdje su objavljeni rezultati istraživanja. To je prvo reprezentativno djelo egipatske povijesti o kojoj se dotada gotovo ništa nije znalo U isto vrijeme slučajnim otkrićem kamena iz Rosette 1799. g. stvoreni su temelji za razvoj egiptologije.
Na početku istraživanja nisu vođena stručno, a mnogi spomenici su se krijumčarili u europske države.
U tome ranom razdoblju posebno se istaknuo talijanski pustolov Giovanni Battista Belzoni.
Prijelomna godina za znanstveno bavljenje egipatskom baštinom bila je 1822. Tada francuski lingvist i prvi egiptolog Jean-François Champollion otkriva tajnu egipatskog pisma - hijeroglifa. Svoje otkriće objavio je čuvenom Lettre a M. Dacier rélative a l’alphabet des hiéroglyphes phonétiques u kojem je objasnio svoje metode. Godine 1826. osnivao je i egipatsku zbirku muzeja Louvrea u Parizu. Ipak Champollion za svoga života nije dobio puno priznanje za svoje rad. Umro je od srčanog udara nedugo nakon što je završio pisanje riječnika egipatskog jezika i njegove gramatike. Svojim se radom na dešifriranju hijeroglifa istakao i Thomas Young.
Jean-François Champollion
Nakon dešifriranja hijeroglifa javljaju se mnogi zaslužni istraživači egipatskih starina na čijim je temeljima stvorena današnja egiptologija. Trebalo je proći više od dva desetljeća za slijedeći veliki korak u razvoju egiptologije. Godine 1842. njemački lingvist i egiptolog Karl Richard Lepsius odlazi na istraživačku ekspediciju financiran od strane Prusije. U razdoblju od 1842. do 1845. Lepsius obilazi spomenike, crta njihov izgled i bilježi njihove natpise. Vratio se u Prusiju s brojnim spomenici i vrijednim zapisima. Rezultate istraživanja objavio je između 1849. i 1859. pod nazivom Denkmaeler aus Augypten und Aethiopien. Godine 1865. postavljen je za prvog kustosa Egipatske zbirke muzeja u Berlinu.
François Auguste Mariette
Među istraživačima sredine XIX. stoljeća posebno mjesto zauzima Françoisa Auguste Mariette (1821. - 1881.). On je sredinom XIX. stoljeća osnovao centralnu muzejsku instituciju u Egiptu - Muzej u Bulaqu (od 1902. Egipatski muzej u Kairu). Uz pomoć egipatskih vlasti osnovao je i posebni ured koji je vodio brigu o zaštiti egipatskih spomenika čime je spriječeno njihovo neovlašteno iznošenje iz zemlje. Njega je kao kustos muzeja godine 1881. nasljedio Gaston Maspero (1846. - 1916.) čijom zaslugom su spašeni brojni predmeti od krijumčarenja iz Egipta.
Njihova istraživanja slijedili su John Gardner Wilkinson, Heinrich Ferdinand Karl Brugsch, Edouard Naville, William Flinders Petrie, Adolf Erman, E. A. Wallis Budge, F. Llewellyn Griffith, George Andrew Reisner, Heinrich Kurt Sethe , Henry Breasted, Howard Carter, Allan H. Gardiner, Walter Bryan Emery i u novije vrijeme čitav niz istraživača zaslužnih za razvoj današnje egiptologije. 
