Kupim ja jučer Jutarnji, koji uvijek kupujem petkom zbog programa, i čitam one kratke vijesti na zadnjoj strani. Obično kad idem iz dućana u jednoj ruci imam vrećicu s koječim dok s drugom držim novine i dakako tu i tamo udarim nekog po putu jer ne gledam ispred sebe. Kad ono na dnu piše ovaj naslov „Poljske bake obogatile se kukičanjem tangi“.
Kukičanje u tom mjestu je narodna tradicija, ali u ovom hektičkom svijetu nema više interesa za stolnjake. Kad ste zadnji put kupili stolnjak? Bilo kakav? Onda se netko sjetio da bi mogli raditi nešto profitabilnije. Tange, grudnjake, potkošulje i još niz djelova donjeg rublja za koje niti ne znam kako se zovu. Nikad nisam proučavao njihovu svrhu osim kako ih što prije skinuti.
Svoj novi „obrt“ su stavili na Internet. Dakako da tu najveći profit opet imaju trgovci a ne bake koje kukičaju, ali opet sigurno zarade mnogo više nego prije. Njihova glavna stranica je Koniakow prema imenu mjesta gdje je to počelo. Budući da je Zajednica za etnologiju negativno reagirala na takvu promidžbu starih zanata, zbog opasnosti da ne budu prekinuti u tom poslu napravili u još jednu stranicu Koronka. No obje su samo za Poljsko tržište. Nije samo na tome stalo. Kako su se Poljakinje pomamile za takvim rubljem, odlučili su proširiti tržište pa postoji i ponuda na engleskom CrazyLaces i na njemačkom String Shop i Presente.
Cijenu možete preračunati s ovog linka, ali općenito su oko 200kn za tange. Ja osobno nemam ništa protiv takve promocije narodnog zanata, iako netko to možda smatra nemoralnim. Kao da naše bake nisu plele nakurnjake i slične komade odjeće. Pitajte svoje djedove iz Like što im je grijalo međunožje na onom snijegu. Osim toga, Koniakow postaje zanimljiv turistički. Jer će neki turisti htjeti vidjeti kako izgleda izrada tog sexy rublja i onda se možda zainteresirati i za ostale artikle.
|