Trebam pomoć!!! Kakvu? U shvaćanju ovu deblaziranosti mladeži, koja jednostavno tradiciju prepuštaju propadanju. O čemu ja to govorim? Dajte mladima link neke free online igrice, tipaOgame ili slično, i provesti će noći i noći igrajući to i ne dopuštati da im netko ne sredi planetu ili uništi flotu prije nego naprave fleetsave. Pokušajte ih dovesti da se bave nečim konstuktivnim i tradicionalnim i reakcija je : A kaj ti briješ? Ili još gore, ako nisu na računalima, tada su u nekim disko-klubovima i slušaju glazbu od koje se malo starijoj ekipi povraća.
Dakle, što me u stvari brine? Propadanje mnogih kulturno umjetničkih društava! A to je dosadno! – će reći mnogi. Možda i jest, ali je ipak tradicija. Država plaća najmanje dva profesionalna orkestra za narodnu glazbu – Tamburaški orkestar HRT-a i LADO. Od kuda su ti ljudi naučili svirati tambure? Vrlo malo njih u glazbenim školama. Stvarni počeci su išli malo drugačije. U doba tog ozloglašenog komunizma, država je uvelike financirala razvoj narodne glazbe i formiranje orkestara u osnovnim školama. Što je svakako kontradiktorno sveopće prihvaćenoj misli da je komunizam zatirao nacionalizam. Nakon što bi 4 godine proveli kao klinci u takvim malim orkestrima, često pod prisilom roditelja, taman kad bi postali tinejđeri, shvatili bi da se iz toga moglo i zaraditi i da vaši starci nisu bili tako glupi. Tek sa nekih 14 – 15 godina bi shvatili da to i nije tako loše, posebno kad čujete priče da je čest slučaj da basista povali mladenku nakon svirke na njezinom vlastitom vjenčanju.
Mnogi su tada odmah po upisu u srednju školu prelazili u takozvane KUD-ove. I još prije desetak godina, bilo je nezamislivo vidjeti da neki jako poznati KUD-ovi lijepe plakate da traže članove. Vjerujte mi ima dosta takvih KUD-ova. Još prije nekoliko godina znali su imati toliko članova da nemaju dovoljno instrumenata za svirače, nemaju dovoljno haljina za pjevačice u zboru. A sada? Neki od najačih KUD-ova muku muče sa brojem članova. Postojeći članovi sviraju, pjevaju i plešu iz strasti i ljubavi prema glazbi. Reguliraju smjene na poslu i prilagođavaju predavanja na faksu kako bi došli na probe, uzimaju godišnje kako bi mogli na turneje. Ali sve ih je manje.
Ljudi stare, dobivaju teže poslove i bolje plaćene i ne mogu više žrtvovati vrijeme. Ili još važnije imaju djecu i ne mogu si priuštiti odlazak na probe. A mlađi članove više ne dolaze. U školama više nema toliko orkestara, a nikog ne zanima doći direktno u neki KUD i naučiti svirati tamburu, ili pjevati i plesati hrvatsku narodnu glazbu. A tambura je, svidjelo se vama ili ne, naše nacionalno blago.
Gotovo svi gažeri i tamburaški bendovi kojih se možete sjetiti su počeli u takvim orkestrima i KUD-ovima .
Evo nekih poznatijih:
Glazbeni ansambl Trešnjevka- Zagreb,
Pajo Kolarić - Osijek,
Ivan Goran Kovačić - Zagreb,
Ferdo Livadić - Samobor
...
Imate li kakvu ideju? Kako ljudima to približiti i zainteresirati ih?
|