Što da dovraga radim? Glava mi je puna misli koje lelulaju i nestaju. Jedina fiksna točka je ona. Nikad nisam ovako nešto osjećao prema nikome, a ipak imam godina iza sebe i dosta slučajeva kratkotrajne zaljubljenosti. Nešto moram smisliti, nekako joj reći, inaće ću eksplodirati. Ili će me pogoditi meteor iz vedra neba. Mislim da je najgori osjećaj kad te želi zadržati kao dobrog prijatelja. Nije da muškarci ne mogu imati prijateljice, i to dobre, s kojima možeš razgovarati o stvarima koje drugi muškarci ne kuže. Ali... (uvijek je tu neki ali) ...od nje želim nešto više.
Kako ono stari ljudi kažu, nevolja nikad ne ide sama. Upoznao samjoš dvije, koje su pobudile neki određeni interes kod mene, i odaju znakove da i njih nešto zanima, no uvijek imam jednu specifičnu sliku u glavi. I to me jebe! Neki bi rekli da moram k psihijatru, i iskreno, možda su u pravu. Jer evo upravo izljevam činjenice koje nikome nisam rekao a to može pročitati bilo tko. Ma koga briga. Maloprije je počeo novi dan, valjda će na nešto ličiti.
Vidjet ćemo (rekli slijepci a onda nisu ni čuli!)
|