Neon Light Child

Jutros se gledam u ogledalu....ne, lažem, samo sam tio kul započet blog. Ne gledam se u ogledalo jer mi se uopće ne sviđa kako izgledam. Eventualno se pogledam kad izlazim van, da nije neki šmrkalj il nešto na meni tek tako da se ljudi ne okreću za mnom. Inaće to je neizbježno, jer jednostavno sam prevelika pojava da se ne bi okretali...hehehehe.
Lijen sam i volim se svađati. To sam skužio danas. Uopće nemam volje za ništa, a pošto sam pametniji od svih ostalih koji me okružuju uvijek se svađam. Jer su glupi pa sve poćne onako bezazleno, a onda ja samo nastavim jer jednostavno volim da im dokazujem da sam prosvjećeniji od njih. Zašto? Zato što ionako po cijeli dan me ogovaraju i misle da su bolji. Ali uvijek se čude jer u raspri sam pobjednik, a što got u životu radio prije ili kasnije bude po mome i uspijem. Budale to,naravno, nemogu shavtiti pa ih svaki put iznenadim. Još volim jednu stvar, a to je držat ljude oko sebe nesigurnima. Nesigurnima u to što sam ja. Uvijek mijenjam raspoloženja, tako ih držim u neizvjesnosti pa sebi lakše osiguram pobjedu. To je najbolja stvar ako hoćete smlaviti neprijatelja, držati na u neznanju, što i zko ste vi zapravo.
Danas sam odlučio da ću se okrenuti novom cilju i opet ih sve iznenaditi. Joj, joj već im vidim zbunjene face...hehehehe jedva čekam...