Čule životinje u šumi da medo ima listu za ubijanje. Dođe jelen prvi i upita medu:
- "Medo je li točno da ti imaš tu listu?"
Medo:
- "Imam."
Jelen:
- "Jesam li ja na njoj?"
Medo:
- "Jesi."
I sutradan nađu jelena mrtvog. Drugi se ohrabri vuk i dođe kod mede i upita:
- "Medo imaš li ti listu za ubijanje?"
Medo:
- "Imam."
Vuk:
- "Jesam li ja na njoj?"
Medo:
- "Jesi."
I sutradan nađu vuka mrtvog.
Dođe zeko kod mede i upita:
- "Medo imaš li ti listu za ubijanje?"
Medo:
- "Imam."
Zeko:
- "Jesam li ja na njoj?"
Medo:
- "Jesi."
Zeko:
- "Možeš li me obrisat?"
Medo:
- "Može, nema problema."
Neznam jesu li stariji i "pametniji" tvrdnjom da mudrost dolazi s godinama to zaista mislili ili su nas samo zajebavali, ili tjesili, ili je to njihova umisljotina. Sta god od toga da je, ja se snjima sve manje slazem. Nitko od njih nije iskren, jer da su iskreni rekli bi nam da covjek dodje u godine kad naprosto podjetinji i kad nezna kud bi s viskom vremena. A mi tri kokosi (ukupan zbroj godina 116) smo se pocele ponasati ko tri malodobna delikventa. Uzorne i pristojne majke sve cesce veceri provode uz bocicu(e) crnoga, a taj vrazji crni je pun ideja. Ujutro se vragovi jos i primire, danju ih sasvim zanemarimo, al navece evo ih opet. I nedaju nam mira. Cim se smraci, poslovi pozavrsavaju, mi sjednemo...eto i njih na sjelo. Veseli i zivahni, postali su cak prilicno bucni i bezobrazno pitaju "sta vi mislite ostati samo na crnome?" A mi slabe na crno pa ga pojacamo jos crnjim. I eto ti ideja...
Pokusale s nekim "naukovanjem" o zivotu i smislu postojanja. To neslavno zavrsilo pa smo brzo morale smisliti nesto novo. Muskarce smo zaobisli, zapravo prvotna ideja nam je bila bacit se u seksualne aktivnosti (opet) ali je nakon ismijavanja svih nasih pokusaja-promasaja, bilo jasno da je toga vec malo previse i odustale. Jednoglasno smo zakljucile da je to "uzalud vam trud sviraci" i sljedeca nam se ideja nametnula nekako sama od sebe. Da se "uzdignemo" u visine...a kako doseci visine. I sta uopce ima u tim visinama. I tako malo crni, malo mi, malo rekla-kazala, zakljucismo da se u visine ne ide ni avionom ni balonom. Za visine trebaju krila, a mi krila nemamo. Ako nemamo mi, nesto nam ih moze dati. I odluka je pala. Mi pocinjemo letjeti, neznamo kad i neznamo gdje ali cekamo da nam crni pomogne, on sigurno ima rijesenje i za to. Nama trebaju neka nova iskustva, neka nova saznanja...nesto propusteno u mladosti. Ali....zakljucile smo da ima jedan vrlo vazan ali...mi smo pametne, kontroliramo se, mi nismo povodljive (ok,crni je dobro dosao), mi upravljamo nasim zivotima...ali treba nam malo visih dimenzija i ponesto kvalitetnih saznanja....
Crni je napravio svoje a mi smo se, uz jos malo zdravoga razuma, razisle uz obavezan....pssss, djeca nam nesmiju saznati
repove necije proslosti silom prikopcavaju za nase guzice
opet borba...ko je bio, ko nije bio na jasenovcu. opet mesic rekao, nije rekao. crkveni oci jesu bili, nisu bili...nije li kome palo na pamet da nam je te pradaleke proslosti dosta. bliza proslost, cije se posljedice i danas oko nas motaju i za vrat nas stezu je daleko vaznija...
pa poslusajte...
JEL’TE SRAM,
Rowbau, Slaven Bilić
Jel’te sram,
ili noću mirno spavaš
jel’te savjesti plam proždire i peče,
ili lijepo sanjaš
jel’te sram onih što su pali
i svoje mlade živote dali
za Lijepu našu za ideale,
a sad od njih praviš budale
i dok su oni na čuki stali,
ti i takvi zemlju ste krali
pjevali lažno Ustane bane,
a onda trpaj dok sve ne nestane
i njima ćeš dati orden i plakete
i jedan praznik da ih se sjete
a dok su oni vodili borbe,
ti si u miru radija pretvorbe
i to što si Hrvat zar daje ti pravo
da pljačkaš i kradeš? Čestitam, bravo!
I prisvajaš tuđe da bude tvoje
i sa dva prsta pozdravljaš heroje
i dok si kra’ i uzima šta ti se svidi,
neki od pravih su invalidi
i nije im žao što su dali sebe,
al’im je muka kad vide tebe
i šta si sve steka’ u vrime rata
i napravija sebi palače od zlata
ali ne trudom i svojim radom,
nego krađom i debelim obrazom
ali kad istina dođe po svoje
i vidi da zločin sve to je
kad te pozovu pred lice pravde
ti se braniš: to mi Srbi rade
i kad te optuže s potpunim pravom
ti se tada pokriješ zastavom
i braniš hrvatstvom, bogom i vjerom,
ono što sveto je onima što su pod zemljom
ma pokrij se ušima, i sram nek te bude
pravi borci neka ti sude
i u zatvor triba te strpat
pa se tamo pitaj:
kakav si Hrvat, kakav si Hrvat
Moja prijateljica, "nase" dijete i ja se vec danima spremamo na nekakvo predavanje. nesto malo smo o predavanju i predavacu znale pa smo odlucile otici i odslusati. skupa smo isle ali svaka iz drugog razloga. Dijete zato jer mi nismo znale di se pradavanje odrzava (u nekom sobicku u nekoj staroj zgradi), prijateljica zato jer ona zeli cuti istomisljenike i potvrde za svoja vjerovanja, a ja zato jer sam nevjerni toma. crno je crno a bijelo je bijelo i ne kuzim sta ljudi izmisljaju boje...no dobro, priznajem, obozavam urote, price o tajnim drustvima i znatizeljna sam ko macka pa eto....cim smo usle pet pari ociju se zaljepilo za nas. kao da smo se spustile odozgora, iz njihove teme, a k tome smo i nove pa to pobudilo zantizelju. vjerovatno su godinama u istom sastavu pa smo ih iznenadili. a bogami smo i najmladje bile. nas tri godina koliko njihov jedan. penzionerka I, penzionerka II, haiku pjesnik, nekakva gradjevinska poduzetnica i neki lik...cudan lik cudnih komentara. njih pet a soba puca od samoljublja i bahatosti. da ih je bocnuti iglom letjeli bi od kuta do kuta sobe. bilo je jos 15-tak slobodnih stolica (slobodne su ostale do kraja predavanja), sjednem do penzionerke I (bilo mi glupo sjesti predaleko od grupe balona) i u prvoj minuti saznah koje joj je tablete doktorica propisala i cijelu storiju njene bolesti. nije ona posteno ni zavrsila do kraja svoje bolesnicko izlaganje i kuknjavu kad li doskoci haiku majstor i tutne nam u ruke nekakav papiric. na tankom papiricu 3x4 cm, skarama rezanom pise....PJESNIK-SLIKAR-EZOTERIK-RADIESTEZIST-TERAPEUT ISCJELITELJ, ing stroj. auu pomislih. ekipa je cudnija nego li sam mislila. vratio se PJESNIK-SLIKAR-EZOTERIK-RADIESTEZIST-TERAPEUT ISCJELITELJ, ing stroj. do svoga mjesta okrenuo stolicu naopako i sav vazan se raskrecio i sjeo. predavac mu je rekao da novima, oliti ga nama trima, objasni o cemu se tu prica. i objasnio on. neznam bas sta je objasnio jer je pricao nepovezano...no vazno je da prica i da mi slusamo, konacno, i dosle smo slusati izlaganje. predavac je nekakav profesor. simaptican, strpljiv, nenametljiv...jedina kvalitetna osoba u toj cudnoj skupini. pocela se razvijati nekakva prica....prvi dio price mene nije zanimao, ali sam znala da sljedi onaj dio zbog kojeg sam dosla pa sam strpljivo cekala. nisam bas zainteresirana za price o iluziji, denzitetima, prosvjetljenju koje donosi spas, bogu, vragu i inim cudestvima. ja sam cekala izlaganje o masonima, iluminatima, urotama, globalizaciji, hitleru, bushu... navodno znaju imati predavanja na tu temu. PJESNIK-SLIKAR-EZOTERIK-RADIESTEZIST-TERAPEUT ISCJELITELJ, ing stroj. se sve nesto uzvrtio, premjestio se u udobniju stolicu. onu kao sa snimanja filmova, razlika je samo ta da na njegovoj nije pisalo PJESNIK-SLIKAR-EZOTERIK-RADIESTEZIST-TERAPEUT ISCJELITELJ, ing stroj. dignuo noge na stolicu ispred, buljio u nas ostale ljuljajuci se na toj filmskoj stolici, skripi stolica u mozak udara al ne sljivi on. penzionerka I nije prestala mumljati i kopati po torbi, penzionerka II nije zacepila usta...svi šije ona šete. onda su poceli zvoniti mobiteli. svi se javljaju. trce preko te sobe. skripe vrata kad izlaze. skripe vrata kad se vracaju. sjedaju. opet mobitel. opet trka. opet skripa...profesor prica, ja nemam pojma sta jer ga ni ne cujem ni ne kuzim. gledam prijateljicu, ona sirota zeljna znanja, oci joj se cakle ka spigule al svaki njen pokusaj da uspostavi komunikaciju s predavacem propada. pokusala nekoliko puta i odustala...
predavanje je svaki ponedjeljak
ako koga zanima gdje i kada, slobodno pitajte.
prosljedit cu vam papiric 3x4 cm, skarama rezan, na kojem pise: PJESNIK-SLIKAR-EZOTERIK-RADIESTEZIST-TERAPEUT ISCJELITELJ, ing stroj.
on ce vam sve objasniti
Kisno vrijeme na mene uvijek cudno djeluje. Nikad isto pa se ne stignem pripremiti. Danas me usporilo do te mjere da nisam nista korisno napravila. Rucali smo pizzu iz dostave, zakljucili da ciste robe ima za presvlacit se jos ovaj tjedan, ciscenje je ionako nesto sta nema kraja... Ali i to ljencarenje je malo zamorno pa sam nasu skromnu biblioteku izvukla s polica, poslagala po podu i pokusala sve to skupa nazad vratiti svrstano po nekakvom redu. Na prvu i drugu policu knjige koje sam procitala, na drugu i trecu knjige koje trebam sto prije procitati, na cetvrtu enciklopedije, djecje price i sl., a na ostale police knjige koje ce mozda jednom netko procitati. Ja ne. Medju tim knjigama se sakrila i jedna fascikla. Nikad mi takve stvari ne promaknu ali valjda dugo nisam detaljno preslagivanje radila. A sadrzaj ovog fascikla je zaista dugo tu. Cudno jer sam ja osoba koja ne cuva stvari poput ovih koje su unutra. Osoba sam koja uredno izbrise sve sta je vezano za proslost koja mi vise nista ne znaci. U ovoj fascikli se sakrio dio te zaboravljene proslosti. Tu su se sakrili stihovi nekoga ko me je volio...
veceras...
veceras cemo se voljeti
jer u tebi, u meni
u nama ima ljubavi vise nego sto je ikada bilo i u jednoj pjesmi
ti i ja...
mi, koji smo odbolovali samoce svih robinzona
mi, koji smo nadzivjeli sve lazi i intrige
veceras cemo samo za nas voljeti
i nepitaj nista
i nepitaj dok kao mak gori horizont nasih zelja
preko nasih neljubljenih godina, izbodene i uspravne,
preci ce buducnost ljubavi
mala velika tajno moja...
nece biti tajni u polegnutoj travi
nece biti tajni u raskopcanoj bluzi
nece biti tajni u klonuloj ruci s ispustenom orhidejom
bit ce noci, bit ce nas
bit ce samo nebo koje nas gleda
bit cemo samo ti i ja...
----------------------------------------------------------------------------------------------
ljubav...sta da ti kazem...ovdje kisi do neba...a ja se sve vise pitam: kako uci u ovu noc rasutu...gdje tebe nema, gdje je sve tako sivo i mracno? sve sto bi ti rekao nedovoljno je prema onome sta osjecam, sta zelim, ali...cekao sam te vijekovima...bit cu strpljiv sve dok te moje ruke ne dotaknu...a tad...ljubavi...tad ce ovaj vulkan u meni progovoriti svojim rukama, svojim usnama...jer i dok mislim na tebe srce jace bije...kao da hoce da iskoci...ove grudi sta ga stite vec godinama, postaju mu tijesne...
----------------------------------------------------------------------------------------------
ne znam dali me to ranjena mjesta bole...ili
to sto nisi tu....ili
nisam svjestan, ili si se pritajila dok te moje misli traze?
ili se to tijelo pobunilo protiv zaborava i podsjeca me
na tebe
na sebe?
na nebeskom crvenilu vidjeh te...
vidjeh te
kao izvezena na crvenoj svili
kao prosivena na jarkoj pozadini neba
nesvjesno prihvatih tu iznenadnu pomoc
i prstima poceh gnjeciti rane, razastiruci bol
rasporedjujuci je da niej na istom mjestu
zatiskivah otvore da krv ne potece
osjecah je ljepljivu na ruci...
taj bol
dio je mene zivoga
shvatljiv
sjedeci tako...zaspah...
i nadjoh te opet u snu
vrelu pod dlanom
kao u gnijezdu
tada svanu na onom svijetu
i od toga svanu i meni
a noc traje li traje...
zureci tako stigoh
gledah najljepse ruzicasto svanuce
svitanje, svjetlo, dan...
makar samo nagovjestaj
ali postoji
nije svega nestalo
svjetlo zelja i slutnji osljepi me na tren
i mrak u mome podzemlju
opet je neproziran
ali...
ovo nije vjecita noc u kojoj oci nisu potrebne
Klap. Po ko zna koji put opet i iznova virimo u tudje krevete, brojimo tudje samare i odlucujemo na koju stranu cemo se svrstati. Nova sapunica se nadvila nad nas i vreba iz svih ozbiljnih i neozbiljnih novina. Po ko zna koji put nas uvlace u price ludih brakova jos ludjih sudionika. Htjeli - ne htjeli trebamo se informirati jer smo inace neuki i sjedit cemo sutra s drustvom na kavi totalno neupuceni u najvazniji dogadjaj u ljepoj nasoj. I sire. A dogadjaj je vrlo vazan. Pukanic - Pukanic. Ma kakav, npr., sindikalni prosvjed moze biti vazniji od Pukanica? Ma jebes prosvjed, place, radna mjesta...ka da je to vazno kad imamo Pukanice, Pokosice, Radeljakove, Čučiće, Ivaniseviceve, Visnjiceve...oni su nasa hrana. Zbog njihovih obijesnih sranja smo mi sretniji, zbog njih nasi neplaceni racuni izgledaju besmisleni i nevazni. "I bogati placu" nam se svakodnevno servira i najvaznija stvar u zivotu nam postaju pokosicine gace i bunde, cuciceva oteta - neoteta djeca, radeljakove terase i skure, ivanisevicevo dvostruko valentinovo, visnjicevo alkoholno dijete i najnovije, mirjanini milijuni i pukaniceve batine. Sve je stalo. Bancu i Bajiću jedina vazna stavka su Mirjana i Ivo. I Sarnavka se ukljucila, ona se sve vise ukljucuje, od getos-feber do pukanic-pukanic. Prava baba. I nas ljubljeni, nadasve simpaticni, predsjednik se ukljucio u tu srcedrapajucu pricu. Nekako se nemogu oteti dojmu da je to s ludjakinjama postalo smijesno. Nije li i Jendriš-Jelesić izbacena iz predsjednikova ureda, ludjakinjom prozvana i na psihijatriju smjestena? I Alka se ukljucila. Ona ce donirati garderobu zeni koja nema sta obuci. A sta bi Alka drugo i donirala? Alki se vratilo sjecanje na dane kad je i sama bila odbacena i izbacena. Pa je donirala garderobu. Kako uvidjavno od nje. Dobili smo pukanicku "ala" alka. Pukanicku koja se nakon ohoho godina braka sjetila da ju kreten mlati i ludjakinjom proziva. A gdje je bila sve te godine? Smrkala zajedno snjim i sad je nesto krenulo po zlu, a mi smo tu da u tom zlu sudjelujemo i da placemo nad sirotom zenom. A on sivonja, mase pistoljem kao da je na divljem zapadu i demonstrira napade na svoju malenkost. Toliko se uzivio u ulogu napadaca - napadnutoga da vjerovatno vise ni sam ne zna sta se od ispricanoga zaista dogodilo. Mene brine sta sada kad mora vratiti pistolj, sta ce napraviti kad mu sljedeci napadac pridje i sa smjeskom kaze da ce ga ubiti? Svidja mi se takav pristup napadaca, ubija s osmjehom, ali kako je promasio onoliku pukanicevu glavu? Mozda mu je ruka zadrhtala zbog osmijeha i jedino sranje koje je napravio je probuseni izlog.
Mozda nebi bilo lose sve sudionike, te narodu vazne price, strpati u vrapce pa nek se tamo kolju, siliju, vrijedjaju, otimaju milijune, doniraju garderobu, predstavljaju b.a.b.e, hho...i svima bi im ja dala po jedna pistolj....pa ko ih jebe...neke se ludjaci poubijaju. Ionako su svi skupa paraziti bez kojih bi svijet bio daleko ljepsi. Svakako bi im trebalo pridruziti pokosice, halilovicke, radeljakove, cuciceve, visnjiceve ....da se ne dogodi da opet po drzavi trazimo necije gace i grizuci nokte cekamo sta ce reci dnk-a.
Bas ljepo. Crkveni oci ce dobiti nove stambene prostore. Dali su teren u koncesiju i dobili stanove. Stanovi u Prebendarskim vrtovima. A prebendari su bogati svećenici koji su od zagrebačkog nadbiskupa za svog života dobili kapital koji mogu oplođivati te se zbog toga smatraju vodećim ekonomima ili menadžerima Kaptola. To su prebendari. Nisam ja ni mislila da su prebendari oni koji su mrdnuli onom stvari i nesto zaradili. Oni ne rade, oni otimaju. Tko je kome dao, tko kome oteo, tko je ucjenom dobio, tko je sta od toga izmamio prodajom oprosta i obecanom kartom za raj...vrag bi ga znao. A tko smije previse i zapitkivati. Pa to cu crkveni oci zaboga, nisu oni tu da ih mi na red pozivamo. Oni su tu da se petljaju gdje im je i gdje im nije mjesto. Oni su tu da nam regulirajui radno vrijeme, da nam se uplicu u seksualni zivot, da nam spasavaju brakove, da nam djecu prave...ups pardon...ne prave nam djecu samo nas savjetuju koliko da ih naštancamo. (oni pak s djecom rade nesto drugo). Sto vise djece to ce biti vise stanova za besposlicarske guzice. Vise djece znaci vise krstenja, vise krstenja znaci vise para. Vise djece znaci i vise vjencanja, vise vjencanja znaci i vise blagoslova stanova po uskrsu i bozicu. Vise djece znaci i vise umiranja. A bogami se to sve naplacuje. Po cjeniku. Ima crkva i cjenik, a cijene su im kao da se bave velikoumnim, covjecanstvu vaznim poslovima. Naravno, treba im poslati i pozivnicu. Ne idu oni vise od vrata do vrata. A ne, to ne. Sjecam se ja vremena kad su imali uz sebe kakvog seoskog mulca koji ih je vodio od kuce i kuce i upirao prstom ovdje - da uci, ovdje - ne uci. I tada su oni narodu otimali, da ne pomislite da su tada bili posteni, ali tada si imao osjecaj da ipak nekog vraga rade, bar pjesace od kuce do kuce vukuci na sebi svu tezinu one mantije, kadionika i biblije, pa se bar oznojio ako vec nista korisno nije napravio. Sad vise ni to. Trebas ispuniti zamolbu (bar je tako kod nas) da se gdin fratar uopce udostoji dovesti po te nemoguce-lakse-od-toga zaradjene pare. Nekad su zivjeli coporativno, pa si imao osjecaj da jesu ono za sta se prodaju - da su tu zbog nas, da mole za nas i da nam pripremaju mjesta iznad oblaka. Samo smo, naravno, imali takav osjecaj, a danas vise cak ni taj privid nemamo. Danas zive u stanovima od 120 kavdrata. Pripizdili im stanovi uz crkvu pa ce se preseliti iznad shopping centra. Rezervirali su si i parking mjesta. Trazili su i dobili ne bas upadljiv ulaz. Pa to je ok, da se ne vidi koga dovode u te velike odaje, te velike prostrane krevete (neka djece, neka se djeca radjaju). Ja naprosto dobijem zelju katkada otici u crkvu i ubaciti u onu skrabicu koju kunu, za bar jedan dvd. Za dvd pokemona, nek se djeca bar malo vesele.
Odrekli su se svega sta su prvobitno nudili, jedino su zadrzali kriz. Da imaju cime plasiti narod koji jos uvijek vjeruje i u skrabicu kune ubacuje...
za stanove, velike krevete i pokemone.
Mali Mujica porastao i tata Mujo zaključi da je vrijeme da Mujica nauči plivati.
Upute se oni na Miljacku
- Mujo: čuj Mujice, kad te ubacim u vodu maši rukama i nogama.
I ubaci Mujo Mujicu
- Mujo: maši sine, maši rukama, maši Mujice, maši nogama...e jebiga
- Sta je 666999?
- Zlo i naopako.
Pita Mujo Fatu:
- Fato jel bi mi ga popusila za mobilni?
-Bolan Mujo sto nebi popusila za mobilni?
Skine se Mujo,
Fata popusi pa kaze:
Daj Mujo mobilni
Pisi Fato, 095...
Stari Bracanin leži na samrtnoj postelji, oko njega žalosna obitelj, kad se
odjednom zacuje njegov tihi glas: - Miriše.. miriše mi nešto lijepo... – Sin se
iznenadeno trgne i kaže: - To mama pece pitu u kužini.
- Ja bih samo komadic pite, - kaže stari Bracanin.
Sin otrci u kuhinju ispuniti ocevu možda posljednju želju, kad vraca se iz kuhinje praznih ruku.
- Nisi mi donio pitu? - Nisam, pokunjeno ce sin, - mater je rekla da je to za karmine.
Drže se slon i slonica za surle, pa ga ona pita:
- Dragi, da li ti mene voliš ili me samo vuceš za nos?
Došao mali Kinez kao novi u razred u Sarajevo. Kako je već ponešto natucao jezik, kaže on:
- "Ja se zovem Ho-Ming-Li, a to u prijevodu na vaš jezik znači Sin od sedam očeva."
A Mujo će na to Hasi:
- "Znao sam ja da on ne može biti tako žut samo od dva jajeta!"
Udju 3 pileta u caffe bar. I piju, piju, piju, piju, piju...
Kuje Edipov sin urotu protiv Edipa.
Ovaj to sazna pa rece:
- "Zar i ti, sine, brate?"
Baba otisla kod doktora i kaze:
- "Doktore, kupila sam novi slusni aparat!"
- "Odlicno! Inace, kako vam je muz?"
- "Ma jeftino! Samo 20 maraka!"
Setaju papagaj i kikiriki ulicom,te rece papagaj: Jebes mi mater al' je ovo najgluplji vic u kome sam ja sudjelovao!?
Igraju dva luđaka nogomet pred ludnicom. Nakon nekog vremena kaže jedan drugom:
- Završilo je prvo poluvrijeme, ajde, sad ti budi lopta.
Razbolio se veterinar i otisao doktoru na pregled. Sjeo ovaj na stalicu, a doktor ga pita:
- "Kazi mi sta ti je?", a veterinar na to:
- "eeee, lako ti je tako, pitas i znas..."
- "JOE JE PEDER!"
- "NIJE!"
- "JESAM!"
Uđe Mujo u kafanu i naruči pivo. Konobar mu donese čašu piva i podmetač. Mujo popije, naruči još jedno, ovaj mu donese još jednu čašu sa podmetačem...
Tako Mujo popije 7 piva. Naruči osmo, a konobar mu ovoga puta donese času piva bez podmetača, na šta će Mujo:
• A GDJE JE KEKSIĆ?
"Samo ljudožder se iskreno raduje svakom čovjeku..."
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Leute moj,
Toma Bebić
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.
Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.
Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.
Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine
Pute, laze pizon dubli tovari
Gustirne žedne mijun sići i lati
Konkulana škina težakov
Od motik po žurnatin pritrujena
Prage kalet žnjutin dubli puntari
Naboj Dalmatine rebati na drači
Kroz kadene dicu čićan pasli
A judi driti ka kolone
Dalmatino, povišću pritrujena
Intradu pravice s tilin štrukali
Dalmatino, povišću pritrujena
Rod puntarski resa na drači
Dalmatino, povišću pritrujena
Ditinstvon gladnin povist štukali
Dalmatino, povišću pritrujena
Kroz kadene dicu čićan pasli
A judi driti ka kolone
Dalmatino, povišću pritrujena
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)
"Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo."
(Benjamin Franklin)
"Prosječna žena uvijek je radje lijepa nego pametna, jer prosječna žena zna da prosječni muškarac bolje vidi nego što misli."
"Zato što pametniji popušta glupani vladaju svijetom."
"Ne placite za Romeom i JUlijom, da nisu umrli oni umrla bi njihova ljubav"
"Nitko nije beskoristan, svatko moze posluziti kao los primjer"
"Vuk dlaku mijenja u jesen i u proljece. Covjek po potrebi"
"Najbolji slikar mrtve prirode je industrija!"
"Nisan zgodan, ali sam nezgodan!"
Najlakši način da ti ime dospe u novine je da ih čitaš dok prelaziš ulicu.
Cijev je sipka kroz koju je provucena rupa.
Mijenjam čir na želucu za Bol na Braču.
Ajmo se napiti dok smo još trijezni. Jer poslije će biti kasno.
Svaki vijek ima svoj srednji vijek
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Ero s onoga svijeta,
Jakov Gotovac, Milan Begovic
- Sto na nebu sja visoko:
mjesec je il' sivi soko?
U krilo mu zvijezda pada:
zvijezda je, il' moma mlada?
- Sto na nebu sja visoko,
nije mjesec nego soko!
Sto u krilo zvijezda pada,
zvijezda to je moma mlada!
- Sadji s njome, moj sokole,
sadji snjom na ravno dole,
pokraj bistre izvor vode
kraj kog vile kolo vode,
dzbun i trava gdje mirise,
slavuj ptica gdje biglise,
pa je grli, pa je voli
dok se sunce ne pomoli.
Skokni, daj!
Skokni dragi, u kolu, haj!
skokni, dragi, daj!
Veselo, haj!
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
A koliko si imala ljubavnika?, Jiři Sotola
A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i sto su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi
mira.
cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi vec, kao nesnosnu muhu
pratim ocima tvoj lik po svim kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se medju slovima ove glupe knjige sto
je citam.
idi, ne volim te, nista necu, nista te ne pitam,
to me ne zanima,
fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed cu te jos voljeti, no zaimeisusovo
koliko,
koliko si ih imala?
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Odlazak, Tin Ujevic
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Nikad ne znam sto mi nosi noc mirna plava
kad bonaca prospe se po luci koja spava
Tad se pitam dal' jos misec spi u tvojoj kosi
pa se pustam nekom svome moru da me nosi
Ludo more, ludo moje more
kako da te smirim
kad ti vicem da cu doci
kad ti svoje ruke sirim
Ludo more, ludo moje more sve mi kule rusis
i ostavljas sve do zore samo bol u dusi
Sto mi krijes moje more sna sad mi kazi
dal' je ona otisla od mene il' me trazi
Stojim tako k'o napusten brod cekam cudo
dok se negdje s horizontom spaja more ludo
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Dalmacijo za sva vrimena, Skladatelj Dušan Šarac, stihovi Pere Picukarić
Ti si meni jaketa i kapa
što me čuva kada vitar puše
Ti si meni maslina i škrapa
što mi kripi ovo malo duše
Ti si meni konoba i kala
miris smilja rascvala lipota
Ti si meni ka mater i ćaća
ti si sunce mog života
Zemljo mora maslina i soli
ko te vidi taj te i zavoli
Ko te vidi u te će se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
Ti si galeb, sura hrid i more
živa stina što suncu prkosi
Ti si ribar i težak zagore
sva lipota što je srce nosi
Ti si meni konoba i kala
miris smilja rascvala lipota
Ti si meni ka mater i ćaća
ti si sunce mog života
Zemljo mora maslina i soli
ko te vidi taj te i zavoli
Ko te vidi u te će se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
Ko te vidi u te će se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Nisam ti dospio reci, Arsen Dedic
Nisam ti dospio reći
što si mi sve dala
sada je već kasno
al'mislim da si znala
Nisam ti dospio reći,
što mi je tvoje tijelo
ja sam pisao riječi
ti pripremala jelo.
Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena
nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati
Nisam ti dospio reći
ili to nisam znao
svjetlost pada u more
onda je zastor pao.
Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.
Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena.
Nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati.
Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
"Grijesiti je ljudski, ali za potpun kaos potreban je kompjuter"
"U Bosni 75% stanovnistva ne vjeruje da Bosna postoji, kako onda da vjeruju da u bosni postoje piramide!?"
"Blagoslovljen onaj koji nema sta reci a ipak suti"
"Jednoj zeni treba 20 godina da od sina napravi covjeka, a drugoj 20 minuta da od njega napravi budalu"
"Muskarci, vi nikada nemozete biti toliko podli koliko se ja mogu praviti naivna"
"Sve je teze i teze. I ja!"
"Kako je nastao Bog? Vrag ce ga znati!"
"Kad ne moze ona - zna samo ona. Kad ne mogu ja - znaju svi!"
"Okrenite se! Mozda vas prati neki paranoik"
"Sudac ima tremu, sudi vecem lopovu od sebe"
"Molim pametnije da vise ne popustaju, stanje je krajnje kriticno"
"Da je Nobel svoju tajnu odnio u grob imao bi najveci grob na svijetu"
"Ne budite praznovijerni - to donosi nesrecu"
"Radi mira u kuci srusili smo je do temelja"
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Ribari,
Vinko Coce
Prije jutra ribari se bude,
More zna njih, more zna te ljude
Prije jutra u zoru
S galebima na moru
Na poštama sunce čekaju
Svako jutro parangale dižu,
Vižitaju i vršu i mrižu,
A galebi čekaju
Da i njima ča daju
U ribare oni viruju
Noć je mirna vali spavaju
Pod svitlom se ribe skupljaju
Špurtilon I ostima
Dobit će po kostima
Kad se smire kad se pridaju
U dubini mriže parangali,
Na pučini bile se sinjali,
Tiho kraju veslaju,
Malu barku guraju,
A ribara ruke izdaju
Prije jutra umoran
Ribar čeka novi dan
Dok svi ljudi spavaju
Galebi se karaju
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Balada iz predgradja,
Dobriša Cesarić
..I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema,
A mor'o bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Utjeha kose, A.G.Matos
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Divji cvit, Gibonni
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim
U srce me potocaj ka divji cvit
pusti dazd iz oka da okripi
naciklu jubav u meni
A da je coviku bit ka raspa
i da je u dusi zal i grub
ja ne bi se da' do kraja
i ne bi vako ginija za nju
Da je coviku bit ka raspa
da nista ne cuti ka i zvir
ja ne bi se da' do kraja
ko me tira da je 'vako zavolim
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
ko me tira da je 'vako zavolin
jer ja sam proguca kost
za jubav niman lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me tira, ko me tira
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provam
da je 'vako zavolim
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Jeste li znali da...
...je Bruce Lee bio toliko brz da su neki kadrovi u filmovima morali biti usporeni da bi se pokreti vidjeli
...je Charli Chaplin jednom prilikom osvojio trecu nagradu na natjecanju za svoga dvojnika
...laganim podizanjem nogu i lezanjem na ledjima ne mozete potonuti u zivi pijesak
...prva 4 poteza u sahu mozete odigrati na 318979564000 nacina
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Izmedju mene i tebe,
A.P. Kezele
Izmedu mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila nasa ceznja,
u njeg se smjestila nasa ljubav.
Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelic najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god tezio i htio,
nikada me neces dosegnuti.
Izmedu mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio nas zivot,
u njeg se smjestila nasa sudbina.
Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji.
Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeci.
Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Izmedu nas je more beskraja -
ne vece, ne dublje od njeznog dodira. Ali zar ne znas?
To je more ljubavi i ono ce nas zauvijek spajati.
Tu ćeš naći uvijek dom,
srce koje kuca za te,
ruku da te prati,
majku da te shvati,
znat ćeš sve što treba znati.
Znat ćeš kako boli plač
kada tvoja zemlja pati;
ali iza svega
sigurno ćeš znati
što ti znači ovaj kraj.
To je tvoja zemlja, tu sagradi dom,
tu je stari temelj, tu na kršu tvom.
Tuđin i oluje kidali su nju,
al' još uvijek tu je sve dok mi smo tu.
Bit ćeš bogat ko i mi,
kralj što ne zna što je kruna,
al' na svojoj grudi
ko i ovi ljudi
bit ćeš velik ko i mi.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Za sve su kriva djetinjstva nasa,
Vesna Parun
Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Dalmatinska duša prava,
Tedi Spalato & Hari Roncevic
glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
Ča je pisma nego lik
Čovik lakše umiri
Neveru ča dušu trga
I u nekoj betuli s čašom vina isprati
Svoju izgubljenu jubav
Prijatelji sa mnon sad
Staru pismu pivajte
Nek me site riči ove
Na te dane mladosti
I na izgubjene snove
Di je pisma moj je dom
Pisma ča mi srce para
Živit će i skončat s njon
Dalmatinska duša prava
Nek me bode u srce
Stara klapa i gitara
Plakat će bez suza s njon
Dalmatinska duša prava
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Ispod tvoje boloture,
Tomislav Bralić i klapa Intrade
Misečina prosula se kalom,
dragi dragoj piva pod balkunom,
na pučini val se ljubi valom,
a ja sam prid tvojim portunom...
Doni' san ti iz đardina cvića,
nek' ti vonja, nek' te na me sića,
garofule i đirane,
donija san tebi, ane...
Ispod tvoje boloture, pivan tebi serenade,
dok ti lice kriju škure i koltrine sumprešane,
i koltrine sumprešane...
Dok ti lice kriju škure i koltrine sumprešane,
i koltrine sumprešane...
Zaspala je bonaca u luci,
s kampanela tuče kasna ura,
ja te čekan s gitarom u ruci,
pivajući kraj tvojih škura...
Na maslini jubidu se tići,
među bove stisli se kajići,
a ja kraden bogu dane,
pivajući tebi, Ane...
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Jesen stiže dunjo moja,
starogradska
Jesen stiže dunjo moja,
Ne miriše vise cviće,
Zumbul, lale, jorgovani
Jesen stiže dunjo moja,
Ne miriše više cviće,
Zumbul, lale, ljubičice
A i ti me iznevjeri,
Dunjo moja, otišla si,
Slavuj šuti, lišće žuti,
Jesen stiže, dunjo moja
Ne miriše više cviće
Zumbul, lale jorgovani.
S' cvjetnih grana, lišće pade,
S'njime ode moja ljubav
Moja mladost, moje nade.
A i ti me iznevjeri,
Dunjo moja, otišla si,
Slavuj šuti, lišće žuti,
Sad i ne znaš kol'ko patim
Kad' se sitim jorgovana,
Ljubičica i jasmina.
Kad' se sitim jorgovana,
Zumbul, lala i jasmina
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Nikola Šubić Zrinski,
Ivan Zajc,
Hugo Badalić
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Čekaj me,
K.Simonov
Cekaj me i bit cu tu,
samo cekaj mene . . .
I u dobru i u zlu,
kad oluja krene.
Cekaj me kad padne noc,
cekaj svako vece,
i kad drugi nece moc,
i kad drugi nece.
Cekaj kad nece bit
pisma izdaleka,
cekanja kad bude sit
drugi koji ceka.
Cekaj me i bit cu tu
i ne prastaj sada
tima sto u svakom zlu
pamte rijeci jada.
Neka mati, neka sin
misli da me nije.
Tuzan drug uz vatre dim
suze neka lije,
neka dignu case svi
u cas zadnjoj uri,
ali s njima nemoj ti,
cekaj, i ne zuri.
Cekaj me i bit cu vec
i od smrti jaci.
Neka kazu tuznu rijec:
"Nema ga i placi!"
Kako shvatiti moze taj
vjerno srce zene?
Svojom nadom ti si, znaj,
sacuvala mene.
Zasto ja sam opet tu
tek mi cemo znati -
cekala si i u zlu
da se tebi vratim.
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Pismo,
Zvonimir Golob
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Kad mi dodjes ti,
Oliver Dragojevic
Pada noc puna strepnje,
nema te tu kraj mene,
a trebam te
kao pjesnik svoju bol
Na srcu mi studen zime,
na usnama tvoje ime,
i samo cekam dan
da dodjes mi
A kad mi dodjes ti
i osmijeh vratis mi
sva patnja i bol
zivota mog ce proc'
u nocima bez sna
ja tebe dozivam
da dodjes mi ti
i kao svi pocnemo mi
mirno zivjeti
Moj dan nema kraja,
a nocu tebe sanjam,
i samo cekam dan
da dodjes mi
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Zemlja dide mog,
Meri Cetinic
Glazba: V. Barčot / Tekst: I. Cetinić
Ka dite čula san,
Još se sićan ka i sad
Riči dide mog:
Upamti zauvik
Da u njima vire ni
Nisu oni ka i mi
I tako dodje dan
Da mi čovik dobro znan
Hoće uzest nju,
Al' mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu
Cili život živin tu
Ko u nikom plavom snu,
To je zemlja dide mog
I oca mog
Ja ostajem na njoj
A ona je prilipa
Ka draga divojka
I sva'ko želi nju,
Al' mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu
Cili život živin tu…
...............
Bas ljepo. Crkveni oci ce dobiti nove stambene prostore. Dali su teren u koncesiju i dobili stanove. Stanovi u Prebendarskim vrtovima. A prebendari su bogati svećenici koji su od zagrebačkog nadbiskupa za svog života dobili kapital koji mogu oplođivati te se zbog toga smatraju vodećim ekonomima ili menadžerima Kaptola. To su prebendari. Nisam ja ni mislila da su prebendari oni koji su mrdnuli onom stvari i nesto zaradili. Oni ne rade, oni otimaju. Tko je kome dao, tko kome oteo, tko je ucjenom dobio, tko je sta od toga izmamio prodajom oprosta i obecanom kartom za raj...vrag bi ga znao. A tko smije previse i zapitkivati. Pa to cu crkveni oci zaboga, nisu oni tu da ih mi na red pozivamo. Oni su tu da se petljaju gdje im je i gdje im nije mjesto. Oni su tu da nam regulirajui radno vrijeme, da nam se uplicu u seksualni zivot, da nam spasavaju brakove, da nam djecu prave...ups pardon...ne prave nam djecu samo nas savjetuju koliko da ih naštancamo. (oni pak s djecom rade nesto drugo). Sto vise djece to ce biti vise stanova za besposlicarske guzice. Vise djece znaci vise krstenja, vise krstenja znaci vise para. Vise djece znaci i vise vjencanja, vise vjencanja znaci i vise blagoslova stanova po uskrsu i bozicu. Vise djece znaci i vise umiranja. A bogami se to sve naplacuje. Po cjeniku. Ima crkva i cjenik, a cijene su im kao da se bave velikoumnim, covjecanstvu vaznim poslovima. Naravno, treba im poslati i pozivnicu. Ne idu oni vise od vrata do vrata. A ne, to ne. Sjecam se ja vremena kad su imali uz sebe kakvog seoskog mulca koji ih je vodio od kuce i kuce i upirao prstom ovdje - da uci, ovdje - ne uci. I tada su oni narodu otimali, da ne pomislite da su tada bili posteni, ali tada si imao osjecaj da ipak nekog vraga rade, bar pjesace od kuce do kuce vukuci na sebi svu tezinu one mantije, kadionika i biblije, pa se bar oznojio ako vec nista korisno nije napravio. Sad vise ni to. Trebas ispuniti zamolbu (bar je tako kod nas) da se gdin fratar uopce udostoji dovesti po te nemoguce-lakse-od-toga zaradjene pare. Nekad su zivjeli coporativno, pa si imao osjecaj da jesu ono za sta se prodaju - da su tu zbog nas, da mole za nas i da nam pripremaju mjesta iznad oblaka. Samo smo, naravno, imali takav osjecaj, a danas vise cak ni taj privid nemamo. Danas zive u stanovima od 120 kavdrata. Pripizdili im stanovi uz crkvu pa ce se preseliti iznad shopping centra. Rezervirali su si i parking mjesta. Trazili su i dobili ne bas upadljiv ulaz. Pa to je ok, da se ne vidi koga dovode u te velike odaje, te velike prostrane krevete (neka djece, neka se djeca radjaju). Ja naprosto dobijem zelju katkada otici u crkvu i ubaciti u onu skrabicu koju kunu, za bar jedan dvd. Za dvd pokemona, nek se djeca bar malo vesele. 
Zasto Dino Rađa kad je Goran Karan? 
Baci se plavuša na pod... I promaši.
Bolje umrijeti od litre nego od kapi.
"Prodajem vola da školujem konja"
Mali Mujica porastao i tata Mujo zaključi da je vrijeme da Mujica nauči plivati.
- Sta je 666999? 
Pita Mujo Fatu:
Drže se slon i slonica za surle, pa ga ona pita:
Udju 3 pileta u caffe bar. I piju, piju, piju, piju, piju...
Kuje Edipov sin urotu protiv Edipa.
Baba otisla kod doktora i kaze:
Igraju dva luđaka nogomet pred ludnicom. Nakon nekog vremena kaže jedan drugom:
"JOE JE PEDER!"
"Samo ljudožder se iskreno raduje svakom čovjeku..."
Najlakši način da ti ime dospe u novine je da ih čitaš dok prelaziš ulicu.
Cijev je sipka kroz koju je provucena rupa. 
