ponosna čudakinja

subota, 23.06.2007.

Booling

Vidjela sam da je na nekoliko blogova koje ja čitam u zadnje vrijeme pisalo o sličnim temama pa sam ja mislila da i ja napišem nešto o tome. Pisati ću vam o mom iskustvu s boolingom.

Poćelo je u trećem razredu. U razred je stigla nova učenica. Bila je jako niska i mršava. Bilo joj je tek devet godina i već se je oblačila kurvasto i već je pušila. Na treći dan nastave ona me je bez razloga zatvorila u wc. Onda je izmislila da sam joj ja rekla da joj je tata u paklu. Tada su počeli moji problemi s njom. Moji su starci htjeli da se prestanemo svađati i nagovarali me da se pomirim s njom, ali ona nije htjela. Prvo me je pokušavala uvrijediti svojim maloumnim uvredama koje su mene samo nasmijavale. Kada je shvatila da to mene ne vrijeđa počela je izmišljati tračeve o meni koji su mene još više nasmijavali. Onda je u četvrtom razredu počelo ono pravo nasilje.

Nosila sam sa sobom od doma vodu u bočici. Ona je samo uzela moju bočicu, otišla na wc, i u nju ulila sapun. Kada se je vratila vidjela sam je kako mi je stavlja u torbu. Kada sam vidjela bočicu odnjela sam je učiteljici. Ta se je cura pravila kao da je ona nije napunila sa sapunom nego je za to okrivila jedne dečke. Kasnije je priznala. S tim je to počelo, ali se je nastavilo s još čudnijim podvalama.

Najgore je bilo kada sam nakon tjelesnog primjetila da su mi hlače smočene tako da bi kad bi ih ja obukla izgledale kao da sam se popišala u njih. Ona jedina u razredu nije vježbala tjelesni taj dan i kada su završile vježbe vidjele smo je u svlačionici.

Često mi je prilazila i počela me bez razloga tući. Bila je puno slabija od mene i 25 centimetara niža od mene, tako da je uvijek ona bila ta koja je završavala u masnicama. Uvijek bi poslije tučnjave otrčala pedagoginji jer sam je ja pretukla. Pedagoginja i profesori su mi govorili da je prestanem tući i nisu mi vjerovali da je ona bila ta koja je mene napala. Tako me je napadala sve češće i pravila se da sam ja ta koja je napala nju. Svi su normalnjaci bili na njezinoj strani i potvrđivali njezine laži. Nitko mi od profesora u školi nije vjerovao da je ona ta koja mene napada sve dok jedna profesorica nije vidjela nju kako me ona bez razloga počinje tuči. Normalnjaci su opet pričali laži kako sam ja nju napala i pedagogica je sve prokužila i kada je bila sljedeća tučnjava, bila je na mojoj strani.

Onda je opet promjenila taktiku. Počela je glumatati nekakvu žrtvu. Sama si je sakrila pernicu, novčanik, itd i počela se je kao čuditi da njoj nestaju stvari. Ni ta joj taktika baš i nije bila uspješna.

Kada su joj ponestale ideje kako da mi sama otežava život dala je jednim curama iz dječjeg doma iliti sirotišta svakoj po kutiju cigareta da me pretuku. I učinile su to, i to jako dobro. Dovoljno govori to da sam bila na policiji i tamo pričala o tome.

Trajalo je do kraja šestog razreda kada se je ona preselila i krenula u drugu školu. Od tada sam je vidjela samo nekoliko puta. Jednom kada sam je vidjela ona je mene na stanici s puno ljudi napala tako da je u mene upirala prstom i vikala: "Gle glupača, glupača, gledajte glupaču!" Kladim se da je tada bila nadrogirana. Nije ni bitno je li tada bila nadrogirana ili nije.
Bitno je to da ja njoj još ne mogu oprostiti, iako bi to stvarno htjela.
Htjela bi je žaliti, ali ne mogu jer je previše mrzim da bi je žalila.
Možda je jednom i uspijem prestati mrziti, ali sada to ne mogu, ne još.
Ne mogu joj oprostiti dok ne saznam kako je tim ljudim poput nje, ljudima koji uživaju u tuđoj patnji, dok ne saznam kakvi su to ljudi.

subota, 16.06.2007.

Štafeta

Dobila sam štafetu od freakuše. (sory, nisam ti mogla linkati blog: nije me izbacivalo na tvoj blog nego na naslovnicu blog.hr-a) Štafeta ima 4 zadatka... bla-bla-bla-bla-bla! Idem je riješiti.


1. zadatak. ja u pet točaka.

1. ekstravagantna

2. inteligentna- to se određuje tako da te se usporedi s prosjekom, normalnjačkim naravno...

3. muškobanjasta- glupa normalnjačka pravila kažu da cure moraju biti ovakve, ovakve i ovakve a dečki takvi, takvi i takvi. Ako je neka cura naprimjer ovakva, ovakva i takva- ona je muškobanjasta, a ako je neki dečko takav, takav i ovakav on je pederko. Ta mi pravila idu tako na živce... zašto da se pravim da sam ovakva, ovakva i ovakva kada sam ovakva, takva i ovakva? zbog tih glupih normalnjaka?

4. tvrdoglava- baš me briga kaj drugi kažu o tvrdoglavosti! ja je smatram vrlinom!

5. drska- samo prema normalnjacima, a kako su oni večina- drska prema večini!

2. zadatak. pet rečenica o meni.

Ja sam vam jedna jako čudna djevojka koju skoro nitko ne razumije i koja ne razumije skoro pa nikoga.
Ne volim se družiti s drugima,(čitaj normalnjacima) rađe sam sama.
Ne volim kad mi drugi nameću svoje mišljenje za koje uglavnom znaju da ga neću prihvatiti kao svoje jer znam sama razmišljati. (za razliku od nekih)
Volim sebe i zato se ne pravim da sam netko drugi.
Nije me briga za posljedice toga kaj odudaram od drugih.


3. zadatak-pitalica

ISTINA ILI LAŽ?
istina. bolja je od laži, ali treba nekad i lagati npr. pred starcima.

MRŽNJA ILI OPROST?
ovisi kome i što je taj netko učinio.

SLADOLED ILI KOLAČ?
kolač, kolač, kolač! samo da nije kremasti... ili presladak...

PUTOVANJE ILI UČENJE?
kombinacija mi je najbolja, ali kada baš moraš birati... putovanje gdje i učenje čega... ne očekujte od mene da putujem u neki tamo Irak!

DISKO ILI KAFIĆ?
disko! kafiči su dosadni, samo sjediš i piješ kavu! u disku plešeš, zabavljaš se... kafiči su užas, zadnji put sam bila u jednom prije 3 mjeseca i bilo je grozno... disko je inače bolji od kafića, ali nije svaki...

NOGOMET ILI KOŠARKA?
mrzim grupne sportove!

LAPTOP ILI KOMPIĆ?
svejedno mi je skroz!

LJUBAV ILI NOVAC?
hajde pogađajte! kladim se da su svi koji su primili ovu štafetu napisali isto.


4. zadatak

DA MI ZLATNA RIBICA MOŽE ISPUNITI 3 ŽELJE,KOJE BI TO BILE?
- da mi mama ozdravi
- da što prije odem iz ovog glupog sela u kojem živim
- anarhija

ŠTO TE NA LJUDIMA PRVO PRIVUČE?
nečiji karakter.

GDJE SE VIDIŠ U BUDUĆNOSTI?
nebi znala reći kakva će mi biti budućnost... najvjerojatnije ću završiti u nekom tamo jadnom lijesu...

BEZ KOJIH OSOBA VIŠE NE BI MOGLA ŽIVJETI?
nema te osobe... ustvari ima... to sam ja!

Štafetu ne predajem nikome!
Zašto?
Predaš štafetu nekome a taj netko je ne želi.
Nekome ne predaš štafetu i taj je netko ljubomoran.
Kada bi svi samo slali štafete drugima ta bi štafeta bila na svakom blogu kao i sve ostale štafete.
Ako netko ima posebnu želju riješiti je, neka si je slobodno uzme na svoj blog i riješi.

utorak, 05.06.2007.

Rođendanski post iliti post katastrofa! tj. najadniji post do sada!!!

Sada dok ja ovo pišem imam 15 godina a onda kad vi ovo budete čitali imat ću 16! Jer mi je sutra (vama danas) 16. rođendan! I kako vam se čini? Izdržala sam 16 godina na ovom glupom i jadnom normalnjačkom svijetu kao jedna teška čudakinja, koja je stalno patila gledajući ljude oko sebe kako se bave jednim tako nebitnim stvarima kao naprimjer odlaskom u solarije, gledanjem sapunica, opijanjem, namjernim zagađivanjem okoliša, tučnjavama zbog 3 kune (ne zezam, gledala sam kako se jedni kreteni tuku zbog 3 kn, obojica su poslije imali masnice po tjedan dana), nanošenjem po dvije tone šminke na lice, praćenjem mode, gnjavljenjem MENE... ne nabraja mi se više... a da sam ja to izdržala!
Izdržala sam 16 godina na ovome svijetu da niti jedan jedini put nisam skočila sa mosta, bacila se pod vlak, upucala se, objesila se, popila dvije šake pune tableta, i sve ostale stvari koje rade ljudi poput mene koji se ne mogu pohvaliti mojom izdržljivošću u neizdržljivim situacijama...
Tako se ponosim tom svojom izdržljivošću kojom bi se rijetki normalnjaci mogli ponositi jer su se oni prodali!
Prodali su se već odavno, tako davno da se više ne sjećaju za kaj su se prodali (ili možda da su se uopće prodali), dok sam ja sve ove duge i mućne godine izdržala radije pateći umijesto da se prodam kao oni ili ubijem kao oni čudaci o kojima sam vam pisala gore!
Baš sada dok ovo pišem shvačam da se time kaj sam čudakinja ponosim više nego kaj sam do sada mislila... Tko zna? Možda se time ponosim još više nego kaj sada mislim da se ponosim time...
- Ponosim se time kaj sam sve te godine provela kao čudakinja koju su svi izbjegavali umjesto da se prodam praveći se da sam nekaj kaj nisam kako to rade normalnjaci samo zato da bi bili kao drugi...
- Ponosim se kaj sam uvijek kao mala rađe stajala sa strane nego se igrala sa svojim nazoviprijateljicama neke tamo dosadne igre i time kaj sam kao starija izbjegavala razgovore jednako dosadne kao one igre...
- Ponosim se kaj me nikada nije bilo sram reći ono kaj mislim...
- Ponosim se time kaj sam uvijek mislila svojom glavom...
- Ponosim se kaj sam uvijek bila tvrdoglava braneći svoje mišljenje i nikada nisam drugima pružila tu čast da me kad oni nekaj misle a ja nekaj drugo uvjere da su oni u pravu...
- Ponosim se kaj sam odlučila da ću biti jedna od rijetkih ljudi koje će drugi ogovarati zbog nečega na kaj se oni ponose, umjesto jedna od onih ljudi koje će drugi hvaliti zbog nečega čega se oni srame...
- Ponosim se time kaj sam izdržala cijenu svoga čudaštva sve ove godine...
- Ponosim se time kaj sam bila i ostala ja!!! tj. upravo onakva kakva jesam!!!
Molim vas da mi sada čestitate rođendan, ne zato kaj mi je danas nego zato kaj sam sve ovo izdržala kroz svih ovih 16 godinica...

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?