Purgerska nostalgija

Purgerska nostalgija
Sastavio i Slozio za citanje : Zdenko Kahlina

Ovo je za one kojima Zagreb nesto znaci i koji znaju kaj je to pravi zagrebacki govor iliti šatra- pravi zagrebački sleng. To se jos zove „purgerski“ jezik.

Zagrebacke tragedije..
Dogodilo se na današnji dan: Mirogojska tragedija
Najveća u Zagrebu, i jedna od najvećih tramvajskih nesreća u svijetu ovoga stoljeća dogodila se uoči Dana Svih Svetih 1954.

Na današnji dan prije pedeset i tri godine, u nedjeljno maglovito i prohladno jutro, 31. listopada 1954. godine, dogodila se u Zagrebu jedna od najvećih tramvajskih nesreća u svijetu. U njoj je devetnaestero Zagrepčana izgubilo život, a 37 ih je bilo ozlijeđeno, uglavnom teško. Tragedija se dogodila na staroj mirogojskoj pruzi, kada je pri vožnji nizbrdo, između Mirogoja i Gupčeve zvijezde, na kojoj je nagib iznosio više od 9 posto, tramvaj broj 13 zbog prevelike brzine iskočio iz tračnica.

Bilo je nedjeljno jutro i iako je dan tek počinjao, na Mirogoju je već bilo puno Zagrepčana, jer su mnogi požurili urediti grobove uoči Svih Svetih i Dušnog dana. Tako se i na kobnu vožnju oko 8.30 ukrcalo od šezdeset putnika. Vozač je krenuo s polazne postaje na Mirogoju otpustivši ručnu kočnicu za dva, tri okretaja. Ulazeći u prvi zavoj htio je uključiti tračničku kočnicu, ali uzalud. Kad je pokušao kočiti ručnom kočnicom uz uporabu pijeska, kola su već dobila takvu brzinu da je za kočenje bilo prekasno. Tramvaj je jurio sve većom brzinom i na zadnjem zavoju, pored bolnice ispred Gupčeve zvijezde, izletio iz tračnica i prevrćući se strahovitom brzinom, jurnuo na drugu stranu ulice. Uz vrisak putnika i škripu željeza udario je najprije u stabla kestena, iščupao ih iz korijena, da bi se naposljetku zaustavio udarivši u željezni stup gradske rasvjete.

Prizor je bio strašan. Posvuda se čuo jauk i zapomaganje. Prvi su u pomoć dotrčali ljudi koji su čekali tramvaj na obližnjem stajalištu na Zvijezdi. Ubrzo su im se pridružili liječnici i sestre iz bolnice, tadašnjeg Higijenskoga zavoda. Vozači osobnih automobila, kao i taksisti koji su se tu zatekli odmah su počeli prevoziti ranjene do bolnica. Vijest o tragediji munjevito se pronijela Zagrebom. Uskoro su na mjesto nesreće jurila kola hitne pomoći iz svih dijelova grada. Bolnice su pokrenule sve svoje raspoloživo osoblje. Telefoni su neprekidno zvonili, a zabrinuti građani nazivali bolnice tražeći podatke o mrtvima i ranjenima, sa strepnjom očekujući hoće li čuti ime nekog od svojih bližnjih.

Do izražaja je došla i građanska solidarnost. Iako je bila nedjelja i Zavod za transfuziju krvi nije radio, njegovi su se djelatnici bez ikakva poziva sami tamo pojavili u najkraćem vremenu, a više od stotinu građana je došlo dati krv. Poslije podne je čitav grad utonuo u duboku tugu.

Sjecam se i poplava SAVE po Tresnjevki, sjecam se kako smo znali ici sa cetrnaesticom (14) tramvajem gledati dok se Sava nije digla skoro da mosta i kada je tramvaj stao voziti. Sjecam se da je voda dosla skroz do “starog Velesajma” na Savskoj (raskrsce Koncarove I Savske).


Poplava 1964 godine
________________________________________
Prije više od četiri desetljeća, 26. listopada 1964. godine, Sava je poplavom nanijela katastrofalne posljedice u ljudskim životima i materijalnim štetama.

ZAGREB – Otkako je prije puna četiri desetljeća, 26. listopada 1964. godine, rijeka Sava bujičnim poplavama rekla svoje velikom gradu, metropola je doživjela svoju veliku metamorfozu. Najbolje se to vidi na fotografijama koje od jučer čine privremeni postav (do 24. studenog) Muzeja Grada Zagreba. Iako to nije bila jedina poplava koja je zadesila Zagrepčane, ona je u svijesti stanovnika ostala duboko urezana kao jedinstveno traumatično iskustvo.
Katastrofalna je poplava 1964. godine prouzročila ogromne materijalne štete i paniku kod građana. U dva sata izlilo se četiri milijarde litara vode.



Prema nekim procjenama štete su stajale grad pedeset milijuna dinara. Procjene meteorološkog zavoda tvrde da se »u nepuna dva sata na Zagreb izlilo četiri milijarde litara vode«. U noći s 25. na 26. listopada smrtno je stradalo 17 Zagrepčana, poplavljeno je 6000 hektara užeg gradskog područja na kojemu je stanovalo više od 180 tisuća ljudi. Vodena površina u Zagrebu i okolici bila je dugačka 14 kilometara, a najveća širina bila joj je četiri kilometra. Poplavljeno je 15 tisuća stambenih zgrada (oko 300 višekatnica) i 3300 gospodarskih zgrada, a oko 40 tisuća građana bilo je prisiljeno napustiti svoje domove.
Na jučerašnjem otvorenju spomenute izložbe razgovarali smo sa Slavicom Sever, 60-godišnjom zagrebačkom umirovljenicom, koja se živo sjeća kobnog datuma.
– Živjeli smo u prizemnoj kući u Savskoj ulici, tamo gdje je sad zgrada Vjesnika. Majka nas je probudila sva uspaničena i rekla nam da se počnemo pakirati jer je nastala poplava. Pogledala sam kroz prozor i vidjela prizor koji nikad neću zaboraviti, umjesto svoje ulice vidjela sam prljavu rijeku koja je nosila sve što joj se našlo na putu. Zavladala je panika u susjedstvu, nitko nije znao gdje da ide. Spakirali smo najosnovnije stvari i popeli se na krov kuće, preko tavana. Ondje smo čekali da se nešto desi, da prestane poplava. Ali voda kao da je odasvud izvirala..., priča gospođa Sever, koja je na crno-bijelim fotografijama uporno tražila i svoju rodnu kuću.

Grad je izgledao kao da je »pala atomska bomba«

– U tih nekoliko dana naučila sam se strpljenju i solidarnosti. Morali smo mirno čekati i podijeliti hranu, a svi smo bili gladni. Strašno. Tada sam se prvi put u životu počela moliti Bogu. Kad je sve prošlo, grad je izgledao kao da je pala atomska bomba. Naši životi su se promijenili. Bili smo sretni što smo uopće živi, nismo ni mislili na stvari koje nam je voda uništila, sjetno priča gospođa Sever.
Fotografije koje živo svjedoče o zagrebačkoj katastrofi djelo su fotoreportera tadašnjih glasila, koji su uz velike napore uspjeli dokumentirati nesreću.
Osim strašnih prizora, prouzročenih poplavom, fotografije pokazuju i veliku solidarnost, koju su građani i tadašnja vojska pružali svojim sugrađanima, a u katalogu izložbe objavljen je i iscrpan dnevnik poplave koji je vođen u tadašnjem Gradskom štabu, što je također vrijedno svjedočanstvo o poplavi u Zagrebu.
Nakon poplave 1964. godine, grad je ponovno poplavljen već sljedeće godine. Zadnji put se Sava izlila iz korita 1990. godine, no uže gradsko područje nije njome pogođeno. Zatrašujući prizor pustoši naplavljenog grada o kojemu gospođa Sever priča vjerojatno se više neće ponoviti, budući da su gradske vlasti nakon velike poplave potaknule cijelu seriju izgradnje odvodnih kanala, bazena i drugih melioracijskih sustava.
Ipak ostaje činjenica da je Zagreb uz Savu sudbinski vezan pa joj se mora prilagođavati i uvažavati njihovu lijepu stranu, ali nikad zaboraviti opasnost od njezine druge, kobne i ćudljive strane.




Vlak Smrti 1974 godine
________________________________________
Najveca.zeljeznicka nesreca u hrvatskoj povijesti dogodila se u Zagrebu, u petak, 30. kolovoza 1974.godine u 22,40 sati.
Toga dana je ekspresni vlak Atena-Dortmund, prepun putnika,uglavnom radnika u Njemackoj i clanova njihovih obitelji, medu kojima je bilo dosta djece, uletio brzinom od 103 km/sat (umjesto 40 km/sat) u splet tracnica i skretnica na zagrebackom Glavnom kolodvoru.

- Na kraju nešto o nesreći u Zagrebu 1974. Ovaj vlak je zapravo čudom stigao do Zagreba, jer se već ranije mogao prevrnuti. Na primjer, između kolodvora Ludina i Novoselec vlak je trebao usporiti na onom S zavoju kod mosta na Česmi (80 km/h), a tahograf je pokazao preko 100 (mislim 103 km/h). O tome su pričali preživjeli putnici, sjećam se njihovih izjava s TV-a, koji su bili užasnuti kada se vlak nagnuo i valjda vozio po jednoj šini. Njihovi komentari u toj ''akontaciji'' užasa bili su: ''Ovaj ili je pijan ili je lud''.
Strojovođa i pomoćnik platili su tuđi ceh, jer nisu bili krivi za nesreću. Dovezli su vlak (mislim teretnjak) u Vinkovce i onda su ih trebali pustiti da se odmaraju, ali su ih natjerali na brzi za Zagreb uz prijetnju disciplinskim mjerama, blabla.
Knežević i Varga (tako su se zvali) krivi su utoliko što onim idiotima nisu rekli marš!, otišli u policiju i prijavili kazneno djelo teškog ugrožavanja sigurnosti ljudskih života u pokušaju. A zatim na spavanje. Lako je danas nama o tome govoriti, a kako je njima (ako su živi)?

Sudar aviona iznad Vrbovca 1976 godine
British Airways Flight 476, registration G-AWZT, was a Trident 3B en route from London's Heathrow Airport to Istanbul, Turkey on September 10, 1976. Inex-Adria Aviopromet Flight 550, registration YU-AJR, was a Douglas DC-9 en route from Split, Croatia to Cologne, West Germany. The two aircraft collided in mid-air at 10:14 UTC near the city of Zagreb, Yugoslavia, killing all 176 aboard both aircraft. The accident became known as the Zagreb mid-air collision.


Serbus I najte kaj zameriti.