Purgerska nostalgija

Purgerska nostalgija
Sastavio i Slozio za citanje : Zdenko Kahlina

Ovo je za one kojima Zagreb nesto znaci i koji znaju kaj je to pravi zagrebacki govor iliti šatra- pravi zagrebački sleng. To se jos zove „purgerski“ jezik.
Purger je nadimak za građana Zagreba. Riječ purger može označavati i navijača zagrebačkog Dinama. Riječ može označavati i stanovnike drugih gradova. Riječ dolazi iz njemačkog jezika, iz riječi Bürger, a u prijevodu znači "stanovnik grada".
Nekaj malo o meni:
Vrabecvasdal, morate nekaj čuti I o meni. Rodil sam se v Zagrebu u Zajćevoj bolnici, stari je otpelal staru u tačkama u rodiliste....al sam užival droncanje!!!!

Kajzerica..
Ja sam rasel na Kajzerici, kod velesajma. Po ljeti smo se kupali u Savi, koja je jos u to vrijeme bila čista. U školu smo isli preko željeznickog (zelenog) mosta do Horvacanske ulice. Jel se neko seca speedway utrka po staroj sodranoj stazi iza velesajma. Braca Regvart su drmali..Policajci na konjima su nas čuvali, a mi klinci smo im kroz noge bezali unutra – naravne bez karte!

Posle, kad sam se preselil na Kraljevec, Regvart Branko mi je bil prvi sused (i jos uvijek zivi pored moje mame). U tom kvartu smo se švercali na ljetnu pozornicu kina“Sloboda“ na Dubravkinom putu..Na košarkaškom igralištu Tuškanac smo "prodavali" cigle onima koji su bili slabiji od nas ili smo ih natrag "kupovali" kad su naišli jaci (tam di je danasnji Salon).

Kraljevec..
Kraljevec je moja ulica. Tam sam odrasel.. ali ne do kraja. Do Kraljevca se dojde od Malog placa po Radnickom Dolu i ulicom Zelengaj. Od Placa ima oko 1,700 metara ili otprilike 20 minuta pesice. Moze se dojti I busom, koji vozi svakih pola sata a vozni red se ni menjal vec vise od 40 godina. Kraljevec ima veliki hrast na okretištu busa, i mali dućan sa debelim šefom i dečki koji piju pivo unutra u dučanu poslje nogača kod As-a, i ulaz za osoblje kod Vukušića gdi si mogel "posuditi" pivu poslje 23h i vratit sutra ujutro, i "baba plavuša" (stara susjeda u plavom šlafroku sa plavim ehotonom na kosi) koja nas je špijala kad smo kasno dolazili doma ...
Samo… danas nema vise gostione “kod Vukusica” a bome nema niti birtije As. Umjesto nje sagradili su luksuzni hotel, u kojemu nema gostiju, jer je skup. Nekadasnje nogometno igraliste su pretvorili u parking hotela a svi moji decki (Zlaja, Caruga, Demla, Cenko, Tona, Bozo, Tunjo, Vladek I ostali) su odselili ili su vumrli. Je, kaj se tu more, dosla su neka druga vremena..

Ulica Kraljevec u novije doba..

Rokov Perivoj..
Na Rokovom perivoju, u ovakve ljetne vruče dane, navečer je uvijek bilo malo svježije i cijeli grad ti svjetli pod nogama, a oko tebe krijesnice i cvrčci, zagrljaj cure i dečka ... ma, to je najljepsi dio grada!
Park ispod Strosmayerovog šetališta i jedna klupica s koje puca prekrasan pogled na Ilicu i zgradu sa satom. Tu smo ja i moja draga ljubovali kad nismo imali gdje. Najljepše su nam bile večeri kad je mjesečina obasjavala drveće i ciklame oko nas.. a onaj miris sume oko nas se ne zaboravlja tak lako!

Klopa..
Ja sam jako volil jesti žutanjak sa šećerom. Joj...žutanjak sa šećerom.
Glavna fora si bil kad si među klince izašel s mašću namazanom šnitom kruha a gore posložen luk (I secer). Nikog nije smetalo kaj si posle zaudaral po luku. Onda nismo bili tak „hajklih“. A sjeća li se tko prvih margarina. Bili su ko rubikova kocka. A žvakaće gume? Kaogume, kak smo ih zvali. U pravom si smislu to moral žvakati. Bile su tak tvrde da si si fest vilice razjačal.

Sjećam se mlijeka u staklenim flašama i kak smo se kockali za te cepove (onak skupis dlan, pa « udri » po cepovima ; ak ih okrenes tvoji su, a ak ne onda gubis..

Pijaca..
Mi smo pili Koktu, Naru ili malinovac...ponekad sam dobil i " Musolini".
Joj, sad kad to čitam sjetil sam se Himbersafta na kraljičinom zdencu. Kad smo išli na izlet navratili bi do drvenjare i drmnuli himbač. Poseban gušt. Danas klincima, kaj god daš ne valja!

Tucman..
Tko se sjeca plesnjaka u gimnastickoj dvorani “Kod Tucmana”? Na galerijama se pilo, pusilo a tam je bila I garderoba. Odzgora smo skicali macke (pi*ke, kak smo ih zvali) I kad bi izabrali “svoju”, onda smo cekali da pocnu “sentisi”, pa smo isli dole da pitamo: « pleses? ».
Se seća još ko od vas Vikija Glovackog? Prvog pljeska, Tončija Kljakovića, natapirane Gabike i Marka Novosela?
Sjecate se Varietea u Ilici,1950-1960, onih godina kada je bio Viki Glovacki director, kada si mogao popiti gemist sa Markom Novoselom...ali ih je volil prije i izmedju pijevanja, sjecam se Nele Erzisnik...Ivo Robica, Dusan Dancua, Tereze Kosovije kao i mnogih drugih.


Diskaci..
Pa onda je dosla era diskaca. Ja cesto velim da sam ja „disko“ generacija. Dosta sam visil u Lapidariju, klubu u Gundulicevoj, Big Ben u Bogovicevoj (dim od cigareta se mogel s nozem rezati), plesnjaka na Trgaču, svirali su Koralji, koncerti „The Mladi“ na Tuskancu i u „Centru“ (Studenski Centar u Savskoj) sa Vox pojacalima i zvucnicima. Na Tuskancu su vise pustali Credence Clearwater Revival i Mango Jerry. Lapidarij: tak me puno uspomena veze na Lapidarij… kak se čagalo na žtem..
Moja klapa su bili decki iz raznih dijelova grada: braca blizanci (Tresnjevka), Vako (Maksimir) i Perica (Salata). Cure su tam bile tak mlade i zgodne !!!

Posle su dosle prve cage na Vrbiku, Grupa 220, Drago Mlinarec ... Nautilus su tam super "skidali" Cream i ostali progresiv rock ... Mislim da su malo starije puce sizile za slovenackim Kameleonima, ako me sjecanja ne varaju. Ljetne čage na Savi…

Negdje oko 1972 mi je Centar postal glavno mjesto.. švercanje u Studentskom (ko fol student... ). Tu sam upoznal i jednu crnu malu, koja je jos i danas samnom, samo nije vise crna! Ona mi je nosila te studentske iskaznice nutra – van, jer su trebe imale besplatni ulaz preko tjedna.

U Frankopanskoj, negdje oko Dramskog kazalista je bila caga u nekim prizemnim prasnjavim prostorijama gdje su pustali samo Janis Joplin kad je umrla. Ne sjecam se kako se taj diskac zvao. Posle skole smo stalno visili oko Zdenca i Kavkaza... jedno vreme je I kavana Corzo bila u modi, ali nikad nismo imali dost love da tam sedimo.

Sad sam se setil.. jeste isli u diskac gore na bregu kod Nazorove, koji se zval “Jabuka”? Super mjuzu su pustali. Mislim da je tam plesnjak I dan danas…

Tam na Jabukovcu je bila I moja Osnovna skola. Imal sam jednu razrednicu koju smo svi zvali “Jelicka”, a bila je srbijanka. Ona me naucila nekaj o razlomcima, kaj mi je ostalo za cijeli zivot. Znala je reci: “Bog je gore I Brojnik je gore”. I tak sam si to zapamtil za celi zivot !

Ples na Velesajmu u Novom Zagrebu, kojega smo zvali “posljednja sansa”, jer su tam dolazili malo stariji, kao zadnja prilika da se “ogrebu”.

Jedno vreme smo svi nosili cvjetne kosulje ... valjda nekak pod utjecajem Michel Polnareffa i Antoine ... ali Beatlesi su bili naj. Uvijek se debatiralo koga vise volis Beatles ili Stones ... Joj, kak su nas profaci zezali u skoli zbog malo duze kose. Uvijek sam moral malo duze “zulufe” skrivati iza uha.

Sanjke..
Gledam ovaj sneg kak pada pa se setim mojih prvih sanjki. železne sa debelom daskom odzgora, teške ko sam vrak. Trebalo ih je svaki put doteglit na vrh brega..
Bili smo zabundani u kaputiće, štrikane kape i rukavice na kojima se posle skoril sneg, a kad smo došli doma (nakon deset puta "još samo malo") šparhet je tak lepo grijal

Sanjkanje na Cmroku I Tuškancu..
Sjecate se nocnih sanjkanja po Tuskancu. Onak, smo napravili „karavane“, pa se spustali od danasnje Nazorove, skroz dole do Dubravkinog puta „100 na sat“. Kaj se sanjkanja na Tuškancu tiće, sjećam se kad je cesta bila zatvorena od Gvozda pa dole do kina „Sloboda“. Na kraju je bila s ralicom narivana hrpa snijega (za zaustavljalje). Prvi je sa sličuhama kormilaril i njega su zadnjeg izvlačili iz te hrpetine nakon „zaustavljanja“.
A obleka je bila strašna! Od hlača špicerice, debele zokne u gojzericama. Na gojzericama sličuhe gvinterice! Još ih uvijek imam ali su skroz zahrđale! Danas ih više nego pol ne zna o čemu govorim!
Nekad su i zime bile bolje! ah, ta dobra stara vremena...tak su daleko sada.



Sklizane
Klizane, smo delali po cestama. Ja sam uvijek peske isel u skolu, pa sam stalno trazil te klizane, da “brze” dojdem do skole. Onak, svako malo naides na koju pa se zaletis I poskliznes…sto dulje to bolje.

Mene za nestale stvari u Zagrebu ne veže neka jaka nostalgija osim kad se s dobroga ode na loše, a -- iskreno rečeno -- u Zagrebu nije to jako čest slučaj. Većina promjena koje se mogu vidjeti kroz zadnjih četrdesetak godina nije bila na lošije nego na drukčije. Mnoge su bile na bolje.



Ono što mi od starog Zagreba fali su pristojni ljudi, jeftini i dobri gableci u mljekarnama, dostava mlijeka u staklenim flašama pred kućna vrata i bezbrižni seks. Dobro, ovo zadnje baš ne ide na račun Zagreba, ali mi fali. Prije si kod seksa s novom damom mislio kako da vam bude što ljepše, a danas mladima prvo na pamet pada, ”joj, valjda ne bum nekaj pobral".

Da se ne bi krivo shvatilo; ja sam još jako daleko od gerijatrije. Meni su 56 i skoro sam jednako djetinjast kao kad mi je bilo 16. Ali, to kažu da je karakteristika mnogih muškaraca -- da nikada zapravo ne odrastu.

Serbus i najte kaj zameriti.