21.04.2006., petak
NE VJERUJ DOMAĆIMA!
 Na jednoj od ovomjesečnih turneja po jadranskoj obali bilo je potrebno da iz Šibenika u povratku svratim u Zadar na dva dana . Kak znam da je Zadar 1 sa autoceste najbolji ulaz u taj grad , naravno da sam to mislio napraviti . No , kolegica iz Zadra me nazvala u toku vožnje , u sam zalazak sunca , koji je bio predivan u bespuću zadarskog zaleđa , te mi rekla da mi je bliže ući na Zadar 2 . Kak sam ja od onih koji poslušaju savjet domaćih ljudi jer logično zaključujem da znaju bolje od mene puteve svojeg zavičaja,skrenuh na Zadar 2. I tako se sa savršene ceste spustih na country road , ograničenja brzine 40 i 50 km , kak bi rekli Japanci - Samajama . Vijuga cestica vamo-tamo , krajolik ko iz horror filmova , svjetla nema , mrak se spustio , nit znam kud idem nit kud ću doći . Sve meni neka nepoznata sela , do Zemunika . Tu sam već bio malo pametniji . Sječam se tih krajeva iz reporterskih javljanja za vrijeme rata . U mrklom mraku dolazim do aerodroma . Hvala bogu pa rampa nije spuštena , samo bi mi trebalo da čekam prolazak aviona po pisti. Zovem kolegicu i pitam kuda dalje . Spremno mi odgovara : “Na prvom semaforu desno , pa na drugom desno , pa na trečem lijevo i doći ćeš ravno na cestu za hotel .” I dalje slušam naivno njene upute makar sam se uvjerio da je tuka . Koji semafor ? Nema semafora nigdje na vidiku , sama sela , polusrušena , i policija koja čeka naivne i brze . A kak voziti Golf 5 četrdeset na sat ? Prolazim srećom bez da me zaustave . I konačno vidim semafor . I skrenem desno . Drugi semafor odem desno i nađem se u slijepoj ulici . Ni vrit ni mimo . Natrga na glavnu cestu . Prošao sam , hvala bogu , još tri semafora na isti način dok nisam pogodio onaj pravi . Kad tamo raskopana cesta po sredini . Dobro da nisam završio u grabi . Opet rikverc , pa na poslijetku odlučih krenuti za centar grada , kak bi napravil da sam slušao svoj zdrav razum . I prateći oznake za hotel , konačno stigoh do njega , nakon 45 minuta vožnje . Drugi dan sam joj rekao : “ Draga , kad dođeš u Zagreb , molim te , nazovi me da ti objasnim kud treba ići da bi došla na odredište .” “ Joj , budem , baš ti hvala . “ Poslal bum je prek Buzina za Blato i Remetinec , pa prek Hrelića i Novog Zagreba do Trnja a onda bu se tak spetljala da više ne bu znala di joj je dupe a di glava. |