22.08.2005., ponedjeljak
Kišni čovjek
|
Počeo sam sumnjati , u zadnje vrijeme , da me oblaci uporno prate , ko u stripu , onak , iznad glave , pa povremeno sjevne munja i spusti se kiša . Dok sam u prostoriji , bilo na poslu ili doma , vani je suho vrijeme . Čak i sunčano , da ne povjeruješ . Pokupim stvari , izađem na ulicu i odmah , minutu nakon izlaska , kapi počnu padati po meni . Pa se stušti pljusak . Nikad ne nosim kišobran . I budem mokar do kože . Prije sam znao nositi kišobran ali bi obično sunce . Pa me ljudi gledaše ko freaka . Sad me gledaju isto , iako ga ne nosim , jer sam mokar . Jučer vidim , prestala kiša . Kažem ženici da prošečemo malo noge oko kvarta .Ona pogleda kroz prozor , vani uredno , suho , čak se sunce probijalo . Izađosmo , prošetali petsto metara i kapi počeše padati na naše glavice . Pa smo pokisli dok smo se vratili .Hodali smo i pjevali na kiši . Ženica je već skužila da prizivamo kišu . Obavezno nas pere . Ma gdje bili . I na moru nas opere , i u planini , i nizini . Obavezno . Zato mislim da sam ja kišni čovjek . Trebalo bi me poslati u Portugal .Pala bi kiša i ugasila im one silne požare . Ili u Afriku gdje je suša . Ili na Mars . |