ŽIVILI MRTVI! Potaknut teškim položajem mrtvih u društvu, a povodom njihovog praznika Dana mrtvih, Bego odlučio napisati post. Ali napala skleroza pa se ne može sjetiti pravih riječi. Bego: "Ženo, kako se zove onaj šareni korov?" Žena: "Kakav korov?" Bego: "Onaj što ga ljudi počupaju s livada i nabacaju po grobovima, a i ti ga kupiš i staviš u kuću da ti lijepo smrdi." Žena: "Cvijeće?" Bego: "Tako je, cvijeće." Žena: "Cvijeće ne smrdi, nego miriše." Bego: "Bravo, i tu riječ sam zaboravio. Lijepi smrad se kaže miris." Žena: "A zašto ti to treba?" Bego: "Htio sam nešto napisati... ne, htio sam nešto napraviti... ma mogu se okladiti da sam nešto htio." Žena: "Otići na groblje?" Bego: "Ma bravo ženo, tako je, šta bih da mi nije tebe! Idem ja na groblje, vrijeme mi je." Iziđe Bego i putem zaboravi gdje je krenuo, pa ode na pivo. (nastavit će se) |
Kupila žena manistru na slova. Bego jede juhu i pogleda u žlicu: "Jebate, ovako nešto glupo odavno nisam pročitao!" Žena: "Pa ti znaš čitati? Moram priznati da si me sad fascinirao." Bego: "E, jesi vidila! Znam skoro sva velika slova i poneko malo. Ipak sam ja hrvatski intelektualac." Bego se igra s djetetom, a igračke su svuda po podu. Žena ulazi u kuću i hvata se za glavu. Žena: "Ajme koji kaos!" Bego: "Kaos da, ali determinirani." Žena: "Nije kaos, nego je kaos na kvadrat!" Bego: "E pa nije kaos, nego red visoke složenosti, zato ne možeš uočiti obrazac. Recimo da je soba nelinearni dinamični sustav..." Žena skuplja stvari s poda: "Ne filozofiraj, nego mi pomozi da ovo dovedem u red." Bego: "Jao moji fraktali!" Žena i gospođa Cvita gledaju na televiziji Provjereno i komentiraju. Cvita: "Ma vidi ti lopova, na etiketama sve piše krivo." Žena: "Aha, uzmeš čarape i piše da je sto posto pamuk, a onda ti se noge ospu." Cvita: "Ma sve sama plastika, sve same falšete, sve bi ja njih pozatvarala i u logore!" Žena: "Je, istu robu kupuješ i na pazaru i u butiku, samo ovi nabiju etiketu pa je cijena deset puta veća. Čista prijevara!" Cvita: "Ma koji će to trgovac mene zajebat za materijal, da ga vidim! Ja kupim majicu na pazaru za 20 kuna pa sam sto posto sigurna da ne valja." Bego se pakira i kreće na svirke: "Ženo, idem ja." Žena: "Donesi nešto djetetu s puta. Bio bi red." Bego: "Dobro, a šta?" Žena: "Bilo šta, samo pazi da bude od prirodnog materijala." Bego: "Dobro." I tako dok je na putu Bego provodi slobodno vrijeme između ispijanja piva u obilasku prodavaonica dječjih pizdarija. Leon krati vrijeme s njim. Bego: "Vidi patku šta je dobra! I ja bih se s njom poigrao." Leon: "Mogu mislit!" Bego: "I od prirodnog je materijala. Čista plastika." Leon: "Otkad je plastika prirodni materijal?" Bego: "Od onda od kada se repromaterijal za proizvodnju plastike nalazi u prirodi. Znači oduvijek." Leon: "Onda po tebi ne postoje neprirodni materijali jer se sve može naći u prirodi." Bego: "Točno. Da bi nešto bilo neprirodno moralo bi doći od izvan prirode. Znači od izvan svemira." Leon: "Onda su i uran i plutonij prirodni?" Bego: "Jesu jer dolaze iz prirode. I beton i asfalt i nametnici i otrovi za suzbijanje nametnika i pivo... dakle sve što vidiš a da je unutar svemira. Jedino nešto što bi donijeli izvansvemirci od izvan svemira bilo bi neprirodno, ali ako i ima nekoga izvan svemira taj ne može ući, kao što ni mi ne možemo izaći." Leon: "Huh!" Bego: "A vidi ovog plišanog medu... piše da je od prirodnih materijala. A nego od čega bi bio." Leon: "Misliš da u njemu nema sintetike ili akrilnih ili poliesternih vlakana?" Bego: "Naravno da ima, ma što na etiketi pisalo." Leon: "Nećeš valjda dati djetetu da se s tim igra?" Bego: Zašto ne? Nek' se dijete čeliči. Kladim se da u ovome medi ima više nuklearnog otpada nego na ilegalnim odlagalištima diljem države." Leon: "Daj zajebi to, ne kupuj!" Bego: "Jebate, a šta da kupim? Ne donesem li maloj ništa, iskopat će mi žena oči." Bego: "Ne razumijem! Zašto se ljudi toliko groze te plastike?" Leon: "Zato što se nikad ne raspada." Bego: "Nije istina! Period poluraspada urana je 4 i po milijarde godina, radija 1599 godina, a plastika se skroz raspadne za samo 400 godina." Leon: "Još nije prošlo 400 godina od kada je napravljena prva plastika, pa to ne možemo sa sigurnošću znati. Možda nas neki lobiji lažu, možda se ne raspadne nikad." Bego: "Ne raspadne li se nikad, ipak će se raspasti kad Sunce eksplodira. Onda će i planet Zemlja i sve na njoj uključujući i plastiku jednostavno ispariti." Leon: "A jesi me utješio!" Bego: "Ma da je ta plastika toliko kvalitetna da se nikad ne raspada, kao što je to zeleni toliko hvale, ma onda bi se od nje gradili svemirski brodovi! I dentijere i još svašta nešto." Leon: "Ajde ti rađe razmisli šta ćeš maloj kupit." Bego: "Je, da mi žena ne iskopa oči." Vraća se Bego s puta, vadi iz torbe ananas i daje ga djetetu. Bego: "Evo ti pa se igraj, garantirano je od prirodnog materijala." (nastavit će se) |
Bego susreće Ludog Pjera. Bego: "Čestitam ti Dan neovisnosti." Pjer: "Pa si mene naša zajebavat!" Bego: "Uh, a mislio sam s nekim popit. Znači, ti ne slaviš?" Pjer: "Znaš da sam ja ovisnik i o alkoholu i o duvanu. Kad mi neko čestita Dan neovisnosti, onda me očito zajebava. A ti si ka neovisnik, je li?" Bego: "Ajme oprosti, je i ja sam ovisnik." Pjer: "Čestitaj mi bilo koji dan osim Dana neovisnosti." Bego: "Dobro, čestitam ti petak." Pjer: "Može, ajmo proslavit petak. Šta ćemo popit?" Došao File u Split i svratio do Bege. Otvore oni bocu vina i gledaju vijesti. Bego: "File, ti si pametan čovik, ajde mi nešto objasni." File: "Naša si crkvu di ćeš boga molit." Bego: "Slušaj, ako neki privrednik uhvati političku funkciju i usklađuje zakone tako da pogoduju njegovom biznisu, kaže se da je u sukobu interesa." File: "Je." Bego: "Ma kako je on to u sukobu interesa kad je u stvari uskladio svoje interese?" File: "Jebate, tako je!" (nastavit će se) |