UZAŠAŠĆE Bego je uzasašao. Oživio, ali nije postao pametniji. Leon zove na telefon. Leon: "Jesi živ?" Bego: "Nisam." Leon: "Kako se onda javljaš na telefon ako nisi živ?" Bego: "Mrtvi su uzasašli." Leon: "Šta su?" Bego: "Uzasašli. Tako je govorila moja baba." Leon: "Jesu to li uzašli ili sašli?" Bego: "Ma gledaj, oni su i ušli i izašli i sašli. To jest sišli, ali u slengu." Leon: "A, tako znači." Bego: "E, sve su. I to odjednom." Bego i Leon Leon: "Idemo na radio raditi emisiju o Aliensima." Bego: "Ajmo rađe na neradio, pa nećemo raditi ništa..." Leon ga ignorira: "I ponesi CD, na omotu su važni podaci kojih se uopće ne sjećam." Bego: "A? Omot od CD-a? Kojega?" Leon urla: "ALIENS!!!" Bego: "Aaaa.. taj CD. A imam li ga ja?" Leon: "Idiote, ti si ga snimao! Onaj naš autorski, heavy metal!" Bego: "Aha, taj CD... da, da, daaaa..." (a u sebi: "...možda će žena znati o čemu se radi...") U autu, na putu prema Radiju Split. Leon: "Šta ima?" Bego: "Ne pitaj. Bio sam na brakorazvodnoj... ne, na ostavinskoj raspravi... nešto takvo." Leon: "I?" Bego: "I ništa. Sporimo se za nekakvu zemlju." Leon: "Kad su amerikanci pitali Bika koji sjedi da im proda zemlju, on im je odgovorio da ne može jer zemlja ne pripada čovjeku, već čovjek zemlji." Bego: "E, pa neka onda zemlja plati porez na mene, a ne ja na nju. Mudri su ti indijanci!" Bego: "Kaže otac da će mi, kad se plate advokati i porez, taman ostati zemlje za u pitar." Leon: "Hahaha, pa u pravu je." Bego: "E, pa nije! Sad ću ti dokazati. Kad si vlasnik zemlje, do koje dubine si vlasnik?" Leon: "Molim?" Bego: "Postoji li zakon koji te ograničava do koje si dubine vlasnik zemlje?" Leon: "Nikad čuo." Bego vadi digitron i računa: "Evo, po mojoj računici vlasnik svakog kvadratnog metra zemlje je u stvari vlasnik oko 30000 kubika zemlje, stijena i minerala, silicija, aliminija, željeza, kalcija itd..., potom je vlasnik oko 3000000 kubnih metara rastopljene magme i skoro isto toliko što rastopljene, a što krute Zemljine željezne jezgre." Leon: "Jesi li vodio računa da ti se vlasništvo piramidalno smanjuje prema centru Zemlje?" Bego: "Jesam." Leon: "Onda dobro." Radio Split: Leon i Bego Leon: "Jesi li se konačno riješio te gripe?" Bego: "Jesam. Doktorica mi je prepisala antibiotike." Leon: "Uh! Oni ubijaju i tebe, a kamoli neće jadne male bakterije i viruse." Bego: "Je, oni ubijaju sve. Ali ja sam se dodano osigurao." Leon: "Kako?" Bego: "Pojačao sam alkohol i cigarete. To su isto antibiotici, ubijaju sve!" Zoran i Domagoj Na ulazu u Radio Split Bego sretne Gracina. Gracin: "Evala, šta ti radiš na radiju?" Bego: "Ja sam demo bend." Gracin: "Hahahaha! Da ti demo!" Bego: "A evo jesam, već četrdeset godina." Gracin: "Hahaha! Dabogda svak bio demo ka ti!" Bego: "Hahaha... (šapće Leonu) ...hm, fali mi žena." Leon: "Zašto?" Bego: "Da mi da znak kad ću se smijati. Sujetan sam, pa iako sam glup, ne bih htio ispasti glup." Leon: "Strašno je kad glupan ispadne glup!" Bego: "Jel' tako?" A onda su Leon i Bego snimili emisiju o Aliensima (koju možete čuti na Radiju Split u petak, 27.11. u 20:00), pa su pošli na pivo. Leon pričom zavlači konobaricu. Bego: "Zašto si se toliko uspričao s konobaricom?" Leon: "Zgodna je." Bego: "A, zato je ti zavlačiš. A ja se cijelo vrijeme čudim zašto je ne pustiš da ode i donese nam pivo." Leon: "Možete li zatvoriti vrata od kafića?" Konobarica: "Zašto?" Leon: "Pa možda zato što je mjesec Studeni." Bego: "A možda oni misle da, iako je Mjesec studeni, Sunce je toplije." Bego: "Prika, eno ona je dobra." Leon: "Ti ne gledaj! Ti si oženjen." Bego: "Pa ne gledam ja za sebe, nego za tebe." ............... Tijekom halucinacija koje su uslijedile kao posljedica svinjole, Bego baš i nije pretjerano (a i nepotrebno) razlikovao stvarnost od svog bogatog duhovnog života. Ali prema rekonstrukciji događaja i očitovanju svjedoka, možemo samo pretpostaviti što se sve događalo i nadati se najboljem. A o tome čitajte u slijedećem nastavku. (nastavit će se) |
SVINJOLA – 2. dio A sad nastavak... SUSPENDED FOUR Unatoč uznapredovaloj svinjoli, Bego ide svirati jazz na Pašman. A tko to sluša jazz na Pašmanu? Austrijanci. Živio Franjo i Josip! Petko vozi i ne vidi ništa... Petko: "Ne vidim ništa od sunca." Bego. "Stavi očale za sunce." Petko skida očale za vid i stvalja one za sunce. Petko: "Sad ne vidim ništa jer sam ćorav." Bego: "Onda stavi očale za vid." Petko: "Onda će mi opet smetati sunce." Bego: "Onda stavi i jedne i druge." Petko: "Ajme šta si pametan! Bravo!" Bego kašlje, a Petko pizdi bez veze. Petko: "Znaš da je Nižetić operirao glasnice, baš me zanima hoće li sad glasnije pjevati." Bego: "Zato je i operirao glasnice, da je htio tiše pjevati operirao bi tišnice. Kha-kaah-kašlj...!" Petko: "Završit ćeš na plućnom. To ti je dobro, čuo sam da imaju turnir na karte, rakeri protiv tubija. A astme igraju na balkonu da uhvate zraka..." Bego: "Pazi!" Petko: "Šta je?" Bego: "Znak stop." Petko: "Znam, ali veliko mi je stopalo, pa dok ja pritisnem kočnicu..." Bego: "Pa baš zato se to i zove stopalo da snjim učiniš stop!" Petko: "A, tako!" Petko: "A kako ćemo doći na Pašman?" Bego: "Lako ćemo." Petko: "Govoriš kao La Koča." Bego: "U čemu je problem?" Petko: "Ja ti baš ne volim brod. Moramo li baš ići brodom?" Bego: "Ajme, Petko! Možemo i helikopterom, ali ne znam kako ću to sad organizirati." Petko: "Nema veze, ne volim ni letit." Bego: "Voliš li plivati?" Petko: "Hm... a koliki je taj brod?" Bego: "Joooj, slabo mi je!" U Biogradu se Petko i Bego nalaze s Borisom iz Šibenika (klarinet) i Tončem iz Biograda (klavir). Prebacuju instrumente iz auta u brod. Bego: "Pazi Tonči, upast će ti klavir u more!" Tonči: "A šta će mi? Ionako mi samo buku stvara." Dok se Bego i ostali zajebavaju po brodu, Petko u kabini ždere. Petko: "Jesmo li stigli?" Bego: "Nismo ni krenuli." Nakon petnaest sekundi... Petko: "A jesmo li sad stigli?" Bego: "Krenuli smo. Ovom brzinom stići ćemo za manje od deset minuta." Nakon dvadeset sekundi... Petko: "Jesmo li blizu?" Bego: "Ma šta je tebi, Petko?" Petko: "Malo sam neurozan." Bego: "Gledaj na sve ovo filozofski. Ako poginemo, nismo ni vrijedili." Petko: "Baš ti hvala, puno si mi pomogao. Odmah mi je lakše." Članovi benda "SUS4" bave se profinjenim umjetničkim djelatnostima: Bego nešto nosi, Boris to nešto sastavlja i rastavlja... ...a nakon svirke se odmaraju ili bezrazložno vesele. Organizator: "Nevjerojatno, austrijanci su oduševljeni jazzom. Možda su im već malo dosadile klape." Bego: "Svaka čast klapama, ali malo su pretjerali s tim. Evo, ja danas otvaram ormar da vidim šta ću obući, a unutra pjeva klapa." Boris: "A ja otvaram frižider za nešto prigrist, a unutra klapa pjeva drhtavim glasom." Petko: "Zašto drhtavim?" Bego: "Jer je u frižideru hladno." Organizator: "I žele vas i prekosutra nakon regate, ako ste slobodni." Bego: "Petko, i prekosutra ćeš se voziti brodom." Petko: "Ajme, šta si me razveselija!" (nastavit će se) |
Dakle, svinja peškala gripu. I tako zatočen u divljini svoga doma, Bego odluči opisati dane koje su prethodili istoj. Bego evocira uspomene: "Da vidimo... šta sam sve radio prošli mjesec?" ... unutrašnja tišina ... Bego se koncentrira: "Hm, probat ću nešto lakše... šta sam radio prošli tjedan?" ... unutrašnji mir ... Bego se nervira: "Uh, ovo je nekakav proces... i to neki zajeban duhovni proces. Idemo nešto još lakše... šta sam jučer jeo? Ajde Bego, sjeti se! Napregni se Bego, priznaj!" ... prrrrrrrr!!! ... Bego se trgne iz nirvane: "Šta je ovo bilo?" Bog u srcu: "Unutrašnje sagorijevanje." Bego: "Dobro. Kad si već tu, obajsni mi zašto mi je glava ovako šuplja? Kako ću pisati kad se ničeg ne sjećam?" Bog u srcu: "Skleroza prijatelju, skleroza. Krakoročno pamćenje ustupa mjesto dugoročnom. Morat ćeš se jače potruditi." Bego se trudi: "Šta sam radio prošli mjesec?" ... naviru sjećanja iz najranijeg djetinjstva ... Bego se trudi jače: "Šta sam radio prošli tjedan?" ... naviru sjećanja iz prijašnjih inkarnacija ... Bego se trudi još jače: "Šta sam jučer jeo?" ... cijeli svemir se raspršuje poput magle i Bego se stapa s blještavim sjajem brahmajyotija u trenu dostižući apsolutni mir ... Bego popizdi: "Pa jebate led, ovako se stvarno ne može raditi!" Žena ulazi u sobu: "S kim ti to pričaš?" Bego: "Ma ništa draga, malo haluciniram. S fibrom nikad nisi sam." SVINJOLA – 1. dio Kako kroz fibru sjećanja polako naviru, tako se Begi vraćaju i traume. A tko bi se normalan želio sjetiti ovih likova? Jasenko i Toni Jasenko: "Preuzet ću Šušur." Bego: "Šta je to Šušur?" Toni: "Kafić." Bego: "Zaposli dvije sisate konobarice i mene kao voditelja smjene." Jasenko: "Kako sada stvari financijski stoje, imat ću dva zaposlenika od kojih će jedan biti ja." Bego: "Dobro, ja sam probao. Da nisam probao, cijeli život bih se grizao." Jasenko: "A da nisi grizao, ne bi ni probao." Miro i Bego Bego: "Kad smo kod grižnje, sad bih pojelo Litrin burek s mesom." Miro: "Izvrstan mu je burek." Bego: "Dobar mu je burek zato što on sam odabere meso i samelje ga." Jasenko: "Neš' ti pizdarije! I ja sam odem u mesnicu, kupim meso, kod kuće ga sameljem i onda napravim šta hoću." Bego: "Moram jednom doći do tebe i probati taj štahoću." Toni: "Ja bih sad pojeo tonu toga štahoćua." Neki lik za šankom: "Ma daj prasac jedan, pogledaj kako si se udebljao, ostavit će te žena!" Bego: "Neće." Lik: "Kako znaš?" Bego: "Prekomplicirano je. Stan, zajednički računi, dijete... žena nikad neće ostaviti muža samo zato što je svinja." Toni: "Uz to ne smijemo zanemariti ni strahovitu moć navike." Bego: "A i tradicije. A zamisli tek šta bi susjedi rekli!" Lik: "A šta ako uleti neko mlađi i zgodniji?" Bego: "Neće ni onda. Rekao sam ti već da je prekomplicirano." Toni: "Jedino ako je taj mlađi i zgodniji uz to još i neizmjerno bogat, uglađen, ako ne pije i ne puši, ako će nju i dijete držati ko malo vode na dlanu, ako je neće nikad pitati gdje je bila, dati joj punomoć na svoje kreditne kartice..." Bego: "E, u tom bi te slučaju svaka normalna žena ostavila bez razmišljanja, pa makar te voljela najviše na svijetu." Toni: "Samo, veća je šansa da ti meteor padne na glavu, nego da se to dogodi." Bego: "Tako je, žderimo i ločimo slobodno i bez grižnje savijesti." Lik: "Ma dobro govoriš, za slobodu smo se i borili." Bego: "I za nedostatak savijesti." Toni: "Konobar!" tehnika: Magee, Maras i Bobi Bobi: "Tužan sam, propala mi je subota." Bego: "Zašto?" Bobi: "Nisam ni kapi vina popio. Na pivi sam." Bego: "A zašto?" Bobi: "Jer još ništa nisam pojeo." Bego: "Uzmi sendvič." Bobi: "Ne smijem. Doktor mi je naredio da jedem samo dalmatinsku spizu." Bego: "Onda uzmi sendvič od pršuta i sira." Magee: "Drniški pršut, paški sir, kruh ispod peke... šta ima dalmatinskije?" Nakon svirke Magee razvozi pijani bend po kućama... E baš toga dana, na razmeđu kasne večeri i rana jutra, Bego prvi put osjeća da ga hvata svinjola. Bego: "Jebate, umriću!" Magee: "Šta je." Bego: "Pretjerao sam. Imam osjećaj da sam jednom nogom u grobu." Jasenko: "Brzo je izvadi da ti ne pusti korijen." Miro: "Čovjek mora znati gdje mu je granica." Toni se izvlači iz kombija crvenih očiju: "Nema granica!!!" Magee: "Nebo je granica!" Bego: "Kako nebo može biti granica, kad je nebo bez granica?" Toni: "Može, ako je čovjek granični slučaj kao ja." Magee: "Ili ako je graničar." Ali Bego tu nije stao... a o tome u slijedećem nastavku. (nastavit će se) |
TA SVINJA U MENI! Svinja u Begi je dobila gripu. Nakon dva tjedna neprekidnog divljana i nespavanja, svinji pao imunitet. Bol bolujeeeeem... (photo by Ely) Sergej zove na mobitel: "Di si?" Bego: "Evo me u krevetu, srušilo me." Sergej: "Je li gripa?" Bego: "Je." Sergej: "Je li svinjska ili ljudska?" Bego: "Svaka gripa koju ja dobijem je svinjska." Sergej: "I mene jebe neka gripa. Evo me na poslu, kašljem i pušem, širim viruse." Bego: "Onda se nećemo naći lokati kao što smo se dogovorili?" Sergej: "A zašto ne bi? Mi jedan drugome više nismo opasni." Sutradan Sergej opet zove: "Je li ti bolje?" Bego: "Nije. Gore mi je." Sergej: "Nećeš valjda odapet?" Bego: "Ne brini, bio sam ja već više puta teško bolestan i svaki put sam se oporavio i preživio. Ako ovaj put umrem, bit će to samo izuzetak koji potvrđuje pravilo." Bego gleda televiziju i pizdi li ga pizdi, a žena čita knjigu i ne sluša ga. Bego: "Vidi šta kažu. Da je u svijetu sve češća pojava rijetkih bolesti." Žena: "Aha." Bego: "Ne kužim te bolesti, kako su rijetke ako su česte?" Žena: "Aha." Bego prebacije kanal: "A na ovome preminulome obitelj nije dala da se obavi obdukcija." Žena: "Aha." Bego: "Ženo, ako ja umrem ni pod koju cijenu ne želim da se obavi obdukcija!" Žena: "Aha." Bego: "S jedne strane zabranjuju zamrzavanje zametaka jer to nije moralno ni kršćanski, a postoji i mogućnost zloporabe i prodaje zametaka. A s druge strane dopuštaju obdukciju, kasapljenje leševa, a ni to nije ni moralno ni kršćanski. A postoji i mogućnost zloporabe i prodaje organa. A što je onda s uskrsnućem tijela? Kad anđeli zapušu u Jerihonske trube i uskrsnu mrtvi, nastat će graja na zemlji. Posvađat će se uskrsli mrtvi, to je moj bubreg, vrati mi moju jetru! A Michael Jackson će vikati, je li netko vidio negdje moj mozak!" Žena: "Aha." Bego: "Jasno je da crkva želi zaustaviti napredak znanosti, otkriju li se tajne života ostat će bez posla. Ali onda su najprije trebali lobirati protiv obdukcije, a tek onda protiv zamrzavanja zametaka. Za njih je to manje opasno, a bilo bi i više kršćana. Uostalom, ne zalažu li se baš oni za obitelj?" Žena: "Aha." Bego: "Kada oni dopuste zamrzavanje zametaka, ja ću dopustiti i obdukciju, a možda ću čak i donirati organ. Ovako ne dam nikome ništa." Žena: "Aha." Bego opet prebacuje kanal: "A u kurcu je i ovaj History Channel." Žena: "Aha." Bego: "Na primjer ova reportaža o potrazi za Shangri-La, zemljom u kojoj nema smrti ni bolesti, a nalazi se iza Himalaja i ima kristalnu planinu u centru." Žena: "Aha." Bego: "I onda su našli još i legendu o nekakvoj zemlji Shambali u kojoj ljudi žive dugo i sretno, a nalazi se iza Himalaja i ima kristalnu planinu u centru. I oni tvrde da je to ista zemlja i ista legenda." Žena: "Aha." Bego: "Ma nema to veze s mozgom. Prije će biti da postoje dvije zemlje iza Himalaja sa kristalnom planinom u centru, nego da je riječ o istoj legendi. A znaš zašto?" Žena: "Aha." Bego: "Najprije, drugačije se zovu. A potom, u jednoj ljudi žive dugo i zdravo, a u drugoj nema ni smrti ni bolesti, što znači da je nenastanjena." Žena: "Aha." Bego: "Dug život i besmrtnost nisu ista stvar, jer oni koji žive dugo na kraju ipak umru. To što su nam obije stvari nedostižne ne znači da su iste." Žena: "Aha." Bego: "A pobrkali su i sreću sa zdravljem. Tko kaže da su zdravi ljudi sretni? Kaže se da zdrav čovjek ima stotinu briga, a bolestan samo jednu. Iz toga proizlazi da su zdravi sto puta nesretniji od bolesnih. Kad bolje promislim, blago se bolesnima, pogotovo onima u glavu." Žena: "Aha, blago ti se." Sergej zove na mobitel: "Kako si danas?" Bego: "Učim anatomiju. Znam svakoj kosti ime, prezime i adresu." Sergej: "Šta, bole te kosti?" Bego: "I ne samo one. Sad me bole i krmenadle." Sergej: "To se u ljudi kaže križa." Bego: "Ma ko jebe ljude!" A što se događalo u proteklih 15 dana, čitajte u slijedećim nastavcima. Bego sad ima vremena, pa će valjda i pisati. (nastavit će se) |