Zločin i kazna III

četvrtak , 19.06.2014.

Zločin i kazna II
Zločin i kazna

To je prirodna simbioza, i kada zločin naruši ravnotežu kazna je jedina koja vraća stvari na svoje mjesto. Nije to Božja kazna izvana ognjem paklenim nego prirodna posljedica zločina

Na primjer - prevara je zločin prema partneru. Da bi se veza stabilizirala, potrebno je da nevjerni partner izdrži pakao kazne. To može biti šikaniranje, netrpeljivost, prijetnja osvetom istom mjerom, provođenje te prijetnje u djelo, razvod, omalovažavanje, ponižavanje, udaranje i provociranje na najgrublji i najpodliji način, ignoriranje, zapostavljanje, nedostupnost - podjebavanje na sve moguće načine. Izdržati kaznu znači pružiti povrijeđenom partneru sigurnost vreće za boksanje koju se udara i tuče svom snagom dok ona - šuti i trpi. Ako smogne snage izdržati bez inata, prigušiti ego i taštinu, ostati vjeran zajedničkoj viziji i siguran u sebe i vezu, a pritom očaj i ojađenost povrijeđenog ne prijeđe granicu - onda se veza može spasiti.

Bez kazne nema iscjeljenja. Posljedice zločina se inače guraju pod tepih zaborava a zvijer mržnje i osvete kad tad će se probuditi. Bez kazne nema mira - bolje na ovom svijetu nego na drugom.

Kazna je teška i gorka, bolna i strašna, mučna i tegobna - ali korisna. Smisao kazne valja ne gubiti iz vida - da se rana izliječi i očisti, i tu bol netko mora podnijeti. Netko mora nadoknaditi nanešenu štetu. To mora biti onaj koji je ranu nanio, on mora biti dovoljno snažan da se ne ljuti, da ne uzvraća, da ne likuje patetično nad svojom patničkom pozicijom nego da postojano trpi i podnosi sve udarce. Ne može se zločin izravnati samo priznanjem i isprikom, potrebno je platiti naknadu za počinjenu štetu, podnijeti pokoru da se stvar izravna.

Muka kazne vodi do slave. Odricanje od muke kazne za zločin donosi privremeno olakšanje ali znači odricanje od uspješnog poravnavanja stvari, a kazna će ionako morati biti plaćena. To je zakon svemira, ravnoteža se mora uspostaviti ovako ili onako. Teže je prigrliti poznatu muku nego stvar prepustiti svom tijeku, ali bolje je proći tom dolinom smrti, ispričavati se i podnijeti strahote sada, negoli ih odgađati. Jer kazna kao prirodna posljedica zločina mora biti odrađena.

Kazna je posljedica zločina, a zločin prethodi kazni. Treba to shvatiti u ispravnom kronološkom slijedu, jer nerijetko se javlja poriv reakcije na kaznu, a to je – osveta. Kazna je teška, nanosi puno boli i ima svoj puni smisao samo ako se ne izgubi z vida šira slika – ona je posljedica zločina koji smo počinili. U partnerskom odnosu kao i društvu, dakle radilo se o šikaniranju, vrijeđanju, odbacivanju i uskraćivanju, ili o zatvorskim grubostima, maltrtiranju i zlostavljanju – sva bol koju podnosimo samo je kazna kao prirodna posljedica zločina, zadovoljština i naknada za počinjenu štetu, a ne udarci koji vape za osvetom. Podlegnemo li porivu za osvetom – zločin i kazna kao homogena simbioza bivaju narušeni i ravnoteža neće biti ponovno uspostavljena. Gledamo li sebe kao žrtvu dok trpimo kaznu, sažalijevamo li sebe sagledavši svoje dobro ponašanje danas koje biva "honorirano" udarcima, batinama i ponižavanjem, i pustimo „gnjevu pravednika“ da buja i raste u nama – raste i snaga poriva za osvetom, i tada kazna neće imati svoj blagotovorni učinak nadoknađivanja štete počinjene zločinom. Ako smo kadri podnijeti bol kazne, ako pronađemo snagu u sebi da ju izdržimo, tada možemo ponovno doći na svijetlu stranu života, do slave i još veće i ljepše veličanstvenosti života kao takvog – jer tada se zločin može izbrisati iz filma.

Ako smo partneru nanosili bol godinama, i sada je došlo vrijeme za naplatu - potrebno je izdržati bol i prigušiti ego koji vapi za osvetom. U trenutku kada se povrjeđeni partner poželi vratiti - treba ga dočekati raširenih ruku, s osmijehom i bez ikakava prigovora - ako shvaćamo mehanizam zločina i kazne u ispravnom kronološkom slijedu. Sve udarce koje smo trpili u zadnje vrijeme iako se kroz našu pažnju, brižnost i uzorno vladanje nije vidjelo da to i zaslužujemo, bili su reakcija na zločin otprije, i to im je jedina svrha. ako se pokrene osveta iz taštine i lažnog narcisoidnog "samopoštovanja" kraja nema i vrtlog života zauvijek će nas progutati.

Oprostiti zločin jest kršćanski i Učitelj nas na to poziva - no to ne isključuje naknadu za počinjeno zlo odnosno - kaznu. Kada počinimo zločin pozivati ili čak prozivati oštećenu stranu na oprost opravdano je ali nedostatno, jer to je samo emotivna satisfakcija, ali ne i vraćanje stvari u ravnotežu, jer zločin je poremetio svemirski zakon. Nije oprost taj koji popravlja počinjeni nered nego - naknada, obeštećenje odnosno - kazna. Oprost omogućuje međuljudsku komunikaciju, ali naknada vraća ravnotežu. Ako se radi o ratnom zločinu - oprostiti je korisno jer to znači riješiti se mržnje i normalizirati komunikaciju, ali nadoknada i kazna jest obeštećenje koje vraća ravnotežu.