Politička škola VI

srijeda , 16.04.2014.

Good friend ili good cop?

Strategija good cop/bad cop u kojoj jedan policajac glumi dobricu koji štiti od opakog i nasilnog kolege je agresivna - ali se u politici koristi, stoga ju je potrebno poznavati. Možda bi ju trebalo svrstati u metode kurvinih sinova, no valja biti svjestan da niti u građanskom društvu nije sve idealno.
Ponašanje good cop-a nalikuje ponašanju dobrog prijatelja ili good friend-a. Kako razlikovati jednog od drugog? Sličnost je evidentna, no valja se fokusirati na RAZLIKE u njihovom ponašanju, tu leži odgovor

Prijatelj vas voli i želi da živite, sigurno i sretno. Neprijatelj vas želi uništiti, demoralizirati, omalovažiti i diskreditirati. To je bit stvari, a ključno je prepoznati koga imamo s druge strane da bismo se znali postaviti. Prijatelj se divi mojem talentu, vjeruje u mene, shvaća me ozbiljno, zastupa me pred drugima i dira ga kad me napadaju te me brani spontano. Prijatelj mi daje konkretnu pomoć kada mi treba, npr. novac, uvijek mi drži štangu i ako ne zna sve detalje konkretnog slučaja. Ako ne prihvaća moj savjet stoji iza toga bez krivnje, zna mi dati indirektnu podrsku kroz treći primjer, voli me takvog kakav sam, i kad se izrazim kroz svoje djelo on ga voli jer to sam ja. Politicki je uz mene i ne svodi posljedice političkog napada na emocije nego shvaća ozbiljnost situacije - tu je velika razlika od good cop-a kojem je glavna fraza 'nemoj se sekirati' dakle daje samo emocionalnu utjehu, a činjnično uopće ne stoji na mojoj strani. Prijatelj želi da se najedem kruha, u važnim stvarima me podrzava (posao, inicijativa), može biti grub ili teškog stila - ali potiče me da radim, i tu je njegovo nezadovoljstvo - premalo ili preniska kvaliteta mojeg rada, čije podizanje bi koristilo meni. Neprijatelj - good cop - ne zeli da se kruha najedem, provocira i pika u moju poslovnu kompetenciju, inicijativu, a izvana ljubazan i brine o mojim osjećajima. U bitnim stvarima je protiv mene, njegovo nezadovoljstvo uzrokuje moja inicijativa (npr moj mail kupcu za rješavanje problema ili moj zahtjev za posjet kupcu ili moje upozorenje o naplati - good cup koji izigrava lažnog frenda uzmeniri se zbog moje proaktivnosti). Good cop mi laska i podilazi, ne shvaća me ozbiljno nego više kao malog od palube, smije mi se mi se iza leđa, hvata ga jeza kad me mora braniti, te rado iznosi argumente druge strane koji 'objektivno stoje' a koji su protiv mene - poziva se na objektivnest a mene patronizira. Ako me pita me za savjet poslije ga ignorira bez objasnjenja jer ga je sram, zanima se za intimne detalje mog života iz radoznalosti ili dosade, izražava kvazidivljenje, direktno zaljenje. Smije se mojoj nevolji pod lozinkom 'daj stari udri brigu na veselje', kad se izrazim on sebe poistovjećuje i važe, tada pokazuje svoj stav o meni autentičnom. Kako je već rečeno, fokus mu je na emocionalnoj utjehi od političkog napada ('nemoj se sekirati') - politički je protiv mene a emocionalno me brani.

Kad se s druge strane dogodi osobni napad, GC mi pruža emotivnu utjehu, objašnjava kako onaj nije to loše mislio - zapravo dobro govori jer tvoj rad ne valja, dakle činjenično je protiv mene, dok GF naprotiv naglašava ozbiljnost političkog napada. Ako se napad dogodi s iste strane, retorika GF je "stil mu je gadan ali dobro govori", dok se GC fokusira na emotivne aspekte napada govoreći "vidiš da je zloban i opak, čuvaj ga se..:" i naravno opet ide u tješenje.

Opredjeljenje za političku opciju uvijek je relativno - odabiremo onog tko nam se MANJE ne sviđa od onog drugog, ako već ne tko nsm se više sviđa. Onoga tko je manje loš. Nisam dužan pravdati svoj izbor kao niti braniti čast niti poštenje toga čovjeka ili stranke. Drugi se mogu obrušavati drvljem i kamenjem, ja imam pravo odabrati tko mi se sviđa još manje. Jer u politici je bitno tko mi je ponuđen na izbor, ne koliko je dobar. Apstinencija je neodgovorna. Biram dakle uvijek relativno - procjena se svodi na uspoređivanje - ne mjerim koliko mi je netko dobar apsolutno nego samo U ODNOSU na konkurenciju.