Gospoda autonomni građani i drugovi proleteri

utorak , 15.04.2014.

Proleter i autonomni građanin - koje su sličnosti i razlike ova dva lika, jednog nama vrlo dobro ponatog i drugog koji nam je uglavnom stranac, iako ima svojih komparativnih prednosti na kojima mu zavidimo?

Dok jedan radi za hranu i mrzi posao, drugi radi zbog izazova, samoafirmacije, razvoja kreativnosti, stručnog napretka. Jedan osobno i emotivno doživljava posao, a drugi racionalno i poslovno. Jedan svu intimu i privatnost dijeli na poslu sa svima, drugi odvaja privatni život od posla. Jedan će kao sredstvo političke borbe udariti osobno - djecu imaš, brak ti je klimav ili financijski problemi te tlače - dok će drugi ostati u poslovnoj sferi, zauzimati se zdravo i asertivno za sebe bez da pritom povrijedi drugoga ili napadne njegovu osobnost. Jedan ima metode kurvinih sinova dok drugi vodi političku konfrontaciju građanskog društva. Jedan osjeća krivnju zbog plaće jer misli da ju ne zaslužuje, isto tako zbog bolovanja, i beskrajno je zahvalan kad ide na put i dobiva dnevnice, dok je drugi fokusiran na posao, efikasnost, zadatke, put mu je sredstvo za posao za zaradu i odrađuje ga jer se to traži-bez vrištanja u sebi od sreće jer će dobiti dnevnicu. Bitnija mu je svrha puta nego zarada - ako je on samo vozač jer kolegica ne vozi ali zna posao to mu nije adekvatno jer sa svojim visokim obrazovanjem u tom ne vidi smisao - prvi se veseli dnevnici i sve svodi na to, pa makar kopao kanale ak je dobra lova. Proleteru je emotivni osobni život uvijek tema, usputna poštapalica, dok građanin to umješno razdvaja - kad se priča osobno može se otvoriti, ali to nije svakodnevna rutinska stvar na tapeti za razvlačenje, ne radi od tog trakavicu

Racionalni stav o poslu znači da ga mogu sutra bacit na cestu i on će se snaći, dok je drugi ne samo emotivno vezan za posao nego ga direktno povezuje s potrebom za preživljavanjem - otkaz mu je ekvivalent napadu na život pa je tada pun ljutnje, očaja, bijesa, gorčine, straha i tuge. Otkaz uzima osobno, kao odbacivanje, dok drugi shvaća poslovni kontekst, može prihvatiti da je višak i traži za sebe drugo rješenje. Jednom je problem preživljavanje (to je mentalni a ne stvarni problem, ne hrane ni režija nego emocija) a drugom kako ispuniti vrijeme dok ne radi - praznina i dosada. Jedan sanja o dobitku na lotu koji bi riješio sve njegove probleme a drugi o poslovnom uspjehu, ugledu i afirmaciji svih svojih talenata, da se bavi onim za što ima afinitet, onim što zaista voli i bude zadovoljan svojim životom.

Autonomni građanin imati će više djece i probleme riješavati u hodu jer je spretan i ingeniozan, dok se proleter u svom silnom strahu i tjeskobnoj zabrinutosti hoće li sutra imati kruha neće to usuditi i debelo će se zgražati nad onima koji to mogu. Jedna skupina zagovara individualizam, druga kolektivizam. Može se vidjeti u karikaturama, ekstremima, krajnostima - bojkot ("evo kad hoćeš biti drugačiji i sam") odnosno narušavanje privatnosti ("evo kad hoćeš da se sve dijeli i bude javno") - što je jedno a što drugo.