Draga Bernarda!

subota , 12.04.2014.

Nikad te nisam prestao voljeti. Naša je ljubav bila pravi komadić raja, trajala je kratko ali takvom silinom, predanošću i žarom mogu ljubiti samo 22-godišnjaci kakvi smo nas dvoje tada bili. Veliki dio mog srca pripada tebi. Od kad tebe nemam zatvorio sam ga i nijednoj ga nisam dao. To je samo tvoje i nikad neće pripadati nijednoj drugoj.

Bio sam nezreo, zato sam te izgubio. Neurotičnom ljubomorom, otrovnom usmjerenošću na prošlost umjesto ma budućnost i svojom nesigurnošću omeo sam da naša ljubav procvjeta i zasja punim sjajem! Bio sam podozriv i sugestibilan trudeći se udovoljiti hrpi budala koje su ismijavale našu svetu i uzvišenu ljubav. Ljubavi moja - ja sam radio protiv sebe i nisam si dopustio biti sretan s tobom. Vjerovao sam ocu koji nije podržavao našu ljubav, a nisam vjerovao majci koja je navijala za nas i s kojom si tako lijepo kliknula. Danas biste bile najbolje prijateljice, dvije kraljice mog srca. Ali život je otišao drugim putevima....

Ne znam gdje si danas ali ja sam na novom početku. Ništa mi ne bi imalo više smisla nego ponovno ljubiti tebe, jedina moja i neprežaljena ljubavi! Znao sam i tada što ti treba ali nisam se usudio pružiti ti taj oslonac, stabilnost i utočište, pomilovati nježno tvoju dušu s potpunim razumijevanjem i brižnošću i reći ti: volim te, sve je u redu. Pripadamo jedno drugom zauvijek, ja sam tvoja oaza, jaki i čvrsti partner na kojeg možeš računati. Ti si moja muza i vječna inspiracija!

Oprosti mi za sve grube riječi. Oprosti mi za moju infantilnost, neurotičnu ljubomoru na prošlost. Oprosti mi što sam o našem odnosu punom svete ljubavi ikome pričao - to je uništilo okvir naše ljubavi i učinilo je poroznom na otrovne sudove prljavih i niskih sitnih duša. Oprosti mi što nsam bio jaki i stabilni partner kakvog si trebala i željela, nego plačljivo narcisoidno dijete koje te psihički i emotivno izmoždilo. Želio sam biti čvrst i snažan - tvoj vitez - ali nisam mogao jer sam vjerovao drugima a nisam se usudio vjerovati sebi i slijediti svoje srce, koje te je duboko nježno voljelo i kucalo samo za tebe!

Otac je tvrdio da ti nisi cura za mene jer nisi prava vjernica, prijatelji koji su nas upoznali nisu nas podržavali nego su podmetanjem , klevetanjem i ismijavanjem bezočno ranjavali našu nježnu, mladu i krhku ljubav. Sjećaš li se još našeg prvog date-a? S koliko žara smo se rastali nakon gotovo cjelonoćnog ali pristojnog upoznavanja te tople noći babljeg ljeta prije gotovo 18 godina!? U meni ta jesen živi i živjet će zauvijek.

Oprosti što sam se onda mrštio i time ti nanio bol i unio ti nesigurnost u samu sebe i u našu ljubav. Robovao sam stereotipima i predrasudama, nisam se znao prepustiti i ljubiti te potpuno, predano i bezbrižno, nego sam moralizirajući slabio našu svetu i divnu ljubav. Naše duše spojile su se i to je jedino bitno, to će uvijek biti u nama - tada, kao i dan danas. Oprosti mi ljubavi i diboko ti hvala za sve tvoje nježnosti, koje si mi nesebično i potpuno predano bezrezervno pružala!

Ma što bilo dalje, ne žalim ni zbog čega. Naučio sam kroz bolno i teško iskustvo ali zato puno istinske ljubavi i rajskih čuvstava - što može uništiti i najbolju i najskladniju ljubav. Naučio sam da je najvažnije vjerovati sebi i svojoj ženi, a sve koji kvare našu idilu poslati u vražju mater! Naučio sam da se ni s kim ne treba savjetovati o svojoj ljubavi niti dijeliti svoju intimu s drugima, jer to je krv za morske pse koji su nas i rastrgali. Žao mi je ljubavi što sam to dopustio i što te nisam dovoljno pažljivo nosio kao kapljicu vde na dlanu, kako si i zaslužila.

Ja sam sada na novom početku. Nisam te vidio gotovo 16 godina, nešto malo smo mailom komunicirali i posredno sam nešto čuo - ali ne znam što je danas s tobom. Gdje si, imaš li koga, i sjećaš li se mene? Bi li željela poći sa mnom na kavu? Život je čudan i nepredvidiv, a ako nekim čudom obnovimo naš odnos - vjeruj mi da ću ga znati sačuvati, a morskim psinama odrubiti glave istog trena! No za to su izgledi mali, ne vjerujem da je to moguće, ostaje nam jedino iskustvo naše jedinstvene i čarobne čuvstvene ljubavi, kakve nikad više neće biti niti je ikad prije bilo. Učimo iz njega i budimo bolje osobe i bolji ljubavni partneri!

Proklete predrasude i moraliziranje koje je moj otac nametao kvarile su našu sreću i onemogućili joj da se razvije. Ta što je on znao kako je nama i što je dobro za našu ljubav!? Na našoj predzadnjoj kavi pitala si me kako znam da nama nije suđeno, jer moj otac tebi nije nikakav autoritet. i dala si mi do znanja da te mogu nazvati da se nađemo, no ja to nisam shvatio ozbiljno. Jednim dijelo sebe želio sam te i dalje jako, no prevladao je onaj drugio dio satkan od inata, ponosa i osvetoljubivosti. Da sam ti se javio, danas bi možda bilo sve drugačije.

Bio sam 15 godina u braku i postao sam višestruki otac, ali cijelo vrijeme patim za tobom. Sanjam o ljubavi kakvu smo mi imali, i čak sam ti se javio prije 6 godina i pozvao te na kavu, koju si deklarativno i prihvatila ali nikad se nije realizirala. To je bio jedan od trenutaka kada sam se vratio sebi i usudio se zauzeti za sebe te poduzeti ono što osjećam da zaista želim. Ti si bila ono to ja zaista želim, moja ljubav prema tebi nikad nije nestala. Puno toga sam od tebe naučio - da se intima i prošlost ne diraju jer su to osobne stvari, da kad nekog voliš svako čekanje je gubitak vremena, da kada nešto zaista znaš onda to možeš objasniti svakom na najjednostavniji mogući način da razumije iako nije upućen u materiju, da učenje nalikuje skakutanju uza zid i bacanju pogleda što je s druge strane, da treba slijediti svoje srce i ići skupa živjeti ako se ljudi vole bez obrzira slažu li se roditelji s tim ili ne, da postoje finese koje nijansiraju komunikaciju, da je ljubomora na prošlost ne samo neurotična nego i infantilna. Govorila si da nema MŽ prijateljstva iako se s tim nisam slagao i ne slažem se niti danas. Vanna i Za ljubav hvala ti bila je naša pjesma. Hvala ti!

Predbacujem sebi svih ovih godinašto sam dopustio pokvarenim, zlim i presugestivnim ljudima da nam pokvare idilu i uđu u našu ljubav - a u ljubavi ima mjesta samo za dvoje. mučim se i samoprekoravam - i živim u nadi da će moja nova ljubav biti obojana korisnim spoznajama iz našeg zajedničkog iskustva, da će mi ta bol dati snagu, i da ću kroz novu ljubav uspjeti izliječiti rane zadobivene u ljubavi s tobom. A je li mogućeda moja nova ljubav budeš sada ti!? To mi izgleda prelijepo da bi bilo istinito. Ipak, ne izgleda mi niti sasvim nemoguće. Ali nije uvjet za sreći, jer nakon gotovo 18 godina oboje smo prošli puno toga što nas je promijenilo pa je pitanje bismo li nas dvoje kao osobe koje je formirala naša prošlost tijekom 18 godina odvojenosti uopće bili danas kompatibilni!?
Bi li željela to pokušati saznati?
Ja bih se usudio, što košta da košta!

Sjećam se naše kave prije 16g, kada je žar još tinjao ispod pepela. Sreli smo mojeg kolegu, kojem sam rekao da bih se uskoro ženio, a on me pitao ima li kandidata. Ja sam se kao okretao okolo 'Pa ne znam...' praveći se da nisi tu - jer si za glavu niža od mene. To je bila kao dobra fora kojoj si se i ti nasmijuljila - no nije to bilo smiješno, to je bio autosarkazam. Vrištala je iz mene čežnja za tobom, tvojim vrućim poljupcima i najnježnijim ljubavnim dodirima ali neki inat, ponos i autodestruktivni mazohizam obojem sklonošću k razaranju bliskih odnosa nisu mi dopuštali da te te tada - zagrlim, poljubim kažem da si ti ta, jedina i mom srcu najdraža, moja ljubav s kojom bih bio zauvijek. Da te pred kolegom - zaprosim, i da nam on bude - kum!


Tvoj Natko