Razvod ili ne?

utorak , 18.03.2014.

Djeca navijaju za ljubav roditelja
To je neosporno, i to je razumljivo
No ima li kakve koristi za njih od razvoda?

Jer možda će im koristiti u životu da nauče da je ponekad put do zdravlja, zadovoljstva i sreće izaći iz zone komfora - što topla bračna ljubav za djecu zasigurno jest - da bi se došlo do nečeg kvalitetnijeg, boljeg života, ostvario cilj. Ima li vrijednost ta spoznaja, takva škola u ranoj fazi života? Je li ta vrijednost veća od vrijednosti zone komfora u cjelovitoj obitelji, ali u kojoj komunikacija nije ni zdrava, ni topla ni emotivno bliska?

Bi li djeci moglo koristiti da razviju socijalnu vještinu kontroliranja teme razgovora? Ako se obiteljski odnosi i dalje održavaju, a tema ljubavi mame i tate - sadašnjeg njihovog ljubavnog života - se ne otvara, nije li korisno modelom upiti takvu vrst komunikacije, koja nije (jer ne treba ni uvijek biti) totalna, nego jednu dimenziju isključuje? I u ostalim dimenzijama sasvim dobro i zdravo funkcionira?

Nadalje, tuga i gubitak su neizostavni dio života. Nije baš tako strašno ako se to iskusi kao dijete, stječe se određena prednost i razvija sposobnost nošenja s frustracijom i situacijom koja nije nama po volji. Ima li dan života odrasle osobe bez barem jedne takve situacije?

Važno je ne žaliti za godinama braka i ne kriviti djecu - jer odgovornost za taj iracionalni zaključak kako rastava ima veze s dhecom i da su ona kriva, nije na djeci. Prihvaćamo li njih, dotadašnji život i odluke, oni neće sebe kriviti. Može im se dati nužna stabilnost i sigurnost otvorenom komunikacijom, bez srama, žaljenja, vrijeđanja partnera, i bez tabu tema.