Rat i mir II - obrana

petak , 26.07.2013.

U prošlom dijelu razmotrene su postavke suvremenog umijeća ratovanja te opisane tehnike napada. Sada je na redu obrana.

Strategija obrane mora najprije uzeti u obzir odnos snaga. Ako sam usred protivničkog tabora sam to je jedno a ako sam u svojoj grupi pa igramo zrende drugo dok je sučeljavanje grupa treće.

Najvažnija fronta obrane je u meni. Ne može me nitko psihički povrijediti nego samo fizički. Interpretacijski filter kojim tumačim postupke okoline najjače je obrambeno oružje. Ja znam kome mogu vjerovati. Ja sam mjerodavan za prosuđivanje i evaluaciju svojih odluka i postupaka. Sam protiv grupe ne mogu uspjeti i ako krenem u dokazivanje i raspravu izgubit ću. No bitno je ne uzimati k srcu agresivno postupanje neprijarelja nego dići štit i odbijati strelice.

Napad je ponekad najbolja obrana. Na ruganje, drskost, hladnoću i ignoriranje uzvratimo istom mjerom. Ako 'uzvratimo' ljubaznošću, srdačnošću i prijateljskim držanjem neprijatelj će nas smatrati budalom. To samo po sebi ne bi trebao biti problem ali tada njegova vatra na nas postaje žešća jer postajemo vreća za udarce. Na nama će se ispuhivati, koristiti nas kao ispušni ventil. Suzdržano i rezervirano pak držanje čuva distancu od neprijatelja, omogućuje nam da dišemo.

Za obranu treba razumjeti fronte. Jedno je u afektu reći nešto ružno i ponijeti se agresivno a drugo je kad to ponašanje odražava neprijateljski emocionalni stav. Uniforme se ne vide, one su apstraktne i moramo ih sa sigurnošću raspoznavati. Bez toga nema učinkovite obrane.

Postoje tvrtke u kojima jedna struja ne razgovara s drugom. Rat je evidentan, svak se drži svog i ne troši se emocionalna municija nepotrebno. Negdje se razgovara ali samo hladno i službeno, rezervirano i s čvrstom distancom. Može to biti i opuštenije ali osobni govor u koji spadaju povjeravanje, vicevi, intimne teme rezervirani su za vlastiti tabor jer nitko ne želi bacati biserje pred svinje da bi ga one izgazile i vlasnika rastrgale.