Rat i mir

petak , 26.07.2013.

Danas smo na višem stupnju civilizacije nego u prošlom krvavom stoljeću. OK, barem neki od nas, jer neki za ratovanje još uvijek koriste oružje. Kod nas se ratuje na sofisticiraniji način.

Za rat su naravno prije svega potrebne dvije strane. Kako se zadaju udarci? Recimo ubijanjem svake INICIJATIVE. Ako neprijatelj nešto pokuša, ne usmjereno protiv nas nego uopće napravi kakav pokret, treba ga ugušiti, opomenuti da se ne petlja gdje mu nije mjesto i zaprijetiti da ubuduće dobro promisli. Pritom se ne upušta u sadržaj inicijative niti u raspravu o bilo kakvim detaljima. inicijativa pripada meni, ja vodim igru a vi neprijatelji ste tu da slijedite moje ideje. I da radite kako mi kažemo. Jer mi postavljamo pravila, pokrećemo inicijative i nadziremo sve.

Još jedno oružje je ISTICANJE. Kad se govori o neprijatelju stalno se priča o dlaci u jajetu. Ne zanima nas je li jaje tvrdo ili meko kuhano, samo dlaka koja je nađena. Poznato je da se u svakoj priči, osobi, događaju mogu naći dobre i loše strane. E bit ovog oružja je da se dobre strane, ako objektivno postoje, prikažu podrazumjevanima, poput sunca što sja ili dana koji slijedi iza noći. Zanimaju nas negativnosti, na njih smo usmjereni, multipliciramo ih koliko god možemo, ponavljamo gdje stignemo, nabijamo ih na nos neprijatelju.

Neprijatelja tjeramo na naporan RAD. Mi sebi uzimamo fine pozicije, dobro plaćene a malo ili nimalo truda i muke. Dok neprijatelj mora raditi puno, manje je plaćen, otprilike kao rob ali prilagođen današnjoj civilizaciji. Neprijatelja želimo dovesti u situaciju da ovisi o našoj dobroj volji. Nije nam u interesu njegova nezavisnost, financijska autonomija ili poduzetničke ideje. Ako o nama ovisi tada ga imamo u šaci. Malo ili nimalo ga hvalimo, puno kritiziramo i prigovaramo, poručujući da može biti sretan što ga trpimo i da bi umro od gladi da nas nema. Ako nam se potuži na mobbing i šikaniranje proglašavamo ga paranoičnim i relativiziramo.

Ovo sve se može događati na širem društvenom planu ali i u mikrosvijetu, na osobno EMOCIONALNOM planu. Štogod nam neprijatelj kaže primamo sa čuđenjem, iščuđavanjem. Važemo svaku riječ, i kao što je već opisano, ponavljamo ono što želimo - poput gramofonske ploče, ne uzimajući kontekst u obzir. Kad se šalimo s neprijateljem, tada su šale zajedljive, cinične i gorke, zlonamjerne i usmjerene na javno sramoćenje, dok se u svojoj skupini šalimo na prijateljski, podržavajući način, dobroćudno i dobronamjerno. Ignoriranje i šikaniranje kada smo u grupi ljudi rezervirano je za neprijatelje, dok nam se prijatelj može obratiti i šaptom, i čut ćemo ga i reagirati.

Neprijateljsko djelovanje jedne skupine protiv druge, ili jedne struje, kako se to u tvrtkama popularno to naziva, protiv druge, je današnja stvarnost, i naivno je to ne priznati. Ne radi se tu o osobnim simpatijama ili (ne)sviđanjima nego o politici. U konačnici - današnje umijeće ratovanja.