subota, 08.03.2008.
Podvojenost zbog Njega
Da, lako je kad među više ljudi postoji podvojenost zbog Njega, ali što kad u jednoj osobi postoji podvojenost zbog Njega?!
Što kad nešto što On govori rado i otvorena srca prihvaćamo, a na nešto drugo jednostavno zatvaramo oči?
Kako biti dosljedan sebi? Kako prihvatiti sve što On govori?
Sad ću se pokušati malo izvući: kako znati da On baš to i tako hoće? kako biti siguran?
Ovo ne vuče na dobro. Nema kompromisa s Njim. Ili si za Njega ili protiv Njega!?
Da, ali kako…
Dok čitam ovaj svoj prošli post sve izgleda tako jednostavno, ali kad se pojavi konkretna stvar… Očit dokaz moje nemarnosti…
utorak, 04.03.2008.
ispraznost života
Što nas uistinu ispunja? Što nas uistinu veseli? Što nas uistinu rastuži?
Što je to što upravlja našim osjećanjima?
Nečija riječ? Neki događaj? Ili Nešto sasvim drugo?
Koji je razlog da se jedno jutro probudimo radosni, a drugo nam nije ni do čega? Zašto neke stvari, ljude volimo, a na druge nam pada mrak na oči?
Postoji Netko tko je sve stvorio, svime upravlja!
To je svima poznato, ali da li doista vjerujemo u to i po tom principu živimo?
Kako se po tom principu živi? Naizgled komplicirano pitanje, ali da li je? Ili treba samo reći (dopustiti!) Onomu koji svime upravlja, da upravlja i mojim srcem, mojim mislima, mojim djelima, mojom svakodnevicom?
Mislim da je upravo to. Par trenutaka ujutro, par navečer i ponekad preko dana sve u Njegove ruke predati, jednostavnim riječima, kao kad pričaš s najboljim prijateljem (zar On to uistinu i nije?!).
Možda izgleda kao neka filozofija i nekako apstraktno. Zar postoji netko tko bi uzeo sav moj život, sve sitnice i velike stvari u svoje ruke kao nešto vrijedno pažnje. Koga briga kako ja živim, s kakvim se sve glupostima susrećem?
Njega je briga! Da ga nije briga zašto bi uopće i došao u ovu suznu dolinu, zašto bi se podvrgao svim mučenjima i preziru, zašto bi se snizio i postao čovjek, kao da Stvoritelj svega nema "pametnijeg" posla? Zar to nije dokaz da smo Mu mi "najpametniji" posao, da smo Mu mi nešto vrijedno pažnje, tolike pažnje da dolazi među nas gdje god su "dvojica ili trojica" sabrana u Njegovo ime, zar ne dolazi fizički Bog u svakoj euharistiji, zar nije s nama kad god ga zazovemo, zar nije uvijek tu samo Ga ne primjećujemo?!
Zar je to uopće moguće?
Naravno da je moguće, zar je Njemu nešto nemoguće?!
To ne znači da ćemo jednostavno Njemu sve predati i raditi što nam se prohtje, ali da će nam biti lakše s Njim to sigurno. Ta tko još ima samoga Boga u "poleđini"?!
Da li te razveseli nešto u što si uvjeren da te razveseljava ili je to ipak On koji ti daje raspoloživo srce da se raduješ???...
subota, 01.03.2008.
pozdrav
Lijep pozdrav svima koji posjete moj blog!
Istina napravljen "nasilno", ali ne bunim se previše. :)
Pročitah dio jednog bloga i ne mogoh se oduprijeti da ne napišem komentar…
Dobro je da je bilo tako. On uvijek zna kako doći do mene, kako me pokrenuti, iako sam, kako i sam naziv bloga kaže, nemarni stvor. Nemaran, ali i dalje Njegov!
DA ON JE TU!
Prilično dugo vremena ga ignoriram i sada jednostavno više ne ide…
Mnoštvo misli i osjećaja me trenutno napada, pa se javim kad ih malo sredim. ;)
