|
|
| svibanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
War is over,
War is over friend,
But the people are still fighting.
War is over and lots of hearts are broken,
in souls of people love is taken.
Lots of children lost their parents in war,
oh my god, what is it for?
Lots of soldiers, lost their friends,
oh my god, it never ends...
snimak iz hard rock caffea u munichu...
Ne pamtim kad sam zadnji put udahnuo sviježi zrak, tlak koji me prijanja uz tlo podsjeća me da sam daleko ispod drugih ljudi... Cijeli svoj jadni život tražim nešto što će me postaviti na noge, što će mi u noge i ruke uliti onaj isti žar koji nisam osjetio od... (zapravo ne znam od kad)
Pa ipak nisam zbog toga u depresiji niti tražim razlog zbog kojeg je ovakav životni put namijenjen baš meni, jer ja stvaram svoje puteve i ništa mi ne može predodrediti moja razmišljanja... Istog trenutka u kojemu pišem ovu ispovijed pričam sa svojim strahom. Moj strah mi ne da mira ovih dana, svaki dan mog života on raste, ne bi li se pretvorio u zvijer koja će me na kraju uzeti pod svoje... Uzbuđuje me strah, volim ga, živim za njega, i u isto vrijeme ga mrzim... Na ovoj strani stvarnosti drži me samo jedna stvar, osjećaj koji me okovao i nema milosti. Da nema tog jedinog čimbenika ovaj dan ne bi proveo za kompjuterom pisajući post nego bi svirao gitaru i izlagao svoje srce na ulicama munchena, šetao bez cilja i tražio sebe na zvjezdanom nebu, razgovarao s prirodom i otkrivao najdublje tajne svog srca vjetru koji će ih raznjeti po cijelom svijetu... Zapravo čeznem za katastrofom, čeznem za svojim uništenjem, čeznem za boli i patnjom, jer istina je da ne zaslužujem da me jedna duša svim svojim žarom obožava i voli. Nitko ne zaslužuje biti u mojoj blizini, nitko ne zaslužuje da ga mrak mojih misli obuzme i odvede ih tamo odakle nema povratka, nitko ne zaslužuje biti u poziciji da mu se sviđam ili da me žali, jer mene čuva bijes koji ne poznaje granice i onaj tko stane između mene i tame, jer drugog nema, okusit će što je borba s silom koja ne poznaje poraz.
Ipak mi nedostaje sviježi zrak, nedostaje mi zelenilo. Nisam žalostan što ne osjetim, što ne vidim i ne čujem, jer sam odavno zaboravio kako je to... Tužan sam što sam voljen, voljen od duše presavršene da bude u doticaju s iskvarenom mišlju. Pa ipak nisam snažan da joj to zabranim jer i sam sam u okovima ljubavi, u okovima svijetlijim od vlastite tame. . .
