upotpunila sam sebe na tu razinu emocija, da sam sredila most misli, vizija i tijeka dogadanja.
promatrala ljepotu stvaranja gdije se svi kozmicki elementi udruzuju i upotpunjuju.
te na istu razinu dijeluju jedne na druge tako da tvore savrsen krug.
upoznah sebe kroz svoju smrtnost, da bi mogla biti bolji promatrac buducih dogadanja, u noci bez nekog prevelikog znacenja za konfuzne ljude koje se ne traze.
promatrajuci svijet u glavi okrenula sam se prema sebi sa zrcalnom refleksijom nepomocne boli, straha i srece u sebi.
do te granice dok se svaka iluzija svijeta u mojoj glavi jednostavno poslozi u mom tijelu, da bi bolje mogla u sebi osijecati emociju topline koje donosi dah prirode do samog kraja tog saznanja.
da bez dodira i pomisli sa samo njegovim osjecajima uvidjeti koliko sve to moze biti velicanstveno kretanja savrsenog kruga zivljenja tih dvoje pojedinaca.