utorak, 11.11.2008.


palim emesen.
dopisujen se s mojon malon divljakušon =)
za pet minuti ulazi i on.
mislim se, jebem ti, kud baš sad kad te još nisam prebolila.
nedavno me ostavia priko sms- a.
plakala san tri dana, pojela tri milka čokolade i izgrizla sve nokte. k' vragu.
bacia je sve naše četiri godine hodanja u vodu.
[] da, dobro ste vidili => četiri godine. []
još ima toliko drskosti da mi se javlja.
peder.


- mala, jesi preživjela moje
ostavljanje?

- savršeno. a i da nisi ti ostavia mene ja bi ostavila tebe.
- ma nemoj? znam da me nebi ostavila. previše me voliš.
- jesi siguran? da te toliko volim nebi se okolo kurvala dok smo bili skupa.



i njega i mene začudila je moja odlučnost.
toliko ga je zabolilo da pola ure nije odgovoria.
ali ipak se javia.


- promijenila si se. prije si bila drugačija.
- znam.
- znaš? ne znam gdje je nestala moja mala nika. ona koju sam toliko volio.
- ti mene volia? haha. stvarno si me nasmija.
- volio sam te. znaš to. samo se pitam jesi li voljela
ti mene?

- ne.
- znaš, okladio sam se s prijateljima da je naša ljubav prava. zato sam ti poslao poruku da prekidam. tvrdili su da ti ništa ne značim da ćeš već sutra nać drugu budalu. ali ja sam mislio da će naša ljubav sve pobijedit. nadamo sam se da ćeš se bar malo potrudit da ostanemo zajedno.
al' eto, sad prekidam. kako se ono kaže, nikad nije kasno.



dok san njegovu zadnju rečenicu čitala, suze su mi tekle niz obraz. kako sam mogla posumljat u njega?
a uostalom. ko mi je kriv? nitko.


(...) ja sam opaka kučka (...)

Image Hosted by ImageShack.us


13:43 | Komentari 27 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.