subota, 18.01.2014.
Subota - dan za izlazak?
Sreća da postoje nadimci pod kojima se skrivamo, jer .. jer je subota, ja sam ( tako mi bar kažu ) jedna mlada osoba, dan je za ( opet tako kažu ) izlaske, a nas dvoje sjedimo na svom oronulom kauču, on bleji u očajni televizijski program, ja, eto, glumim da nešto pišem, i šta je najgore, nije nam ni u peti da bi možda mogli izać van
Tuga i žalost...
A onda opet, kad bi i izašli u jedini birc u ovom našem malom mjestu da manje ne može bit, jedini u koji nas dvoje povremeno i izađemo a da pritom ne izgledamo kao dva penzića koja su došla na šalicu čaja od kamilice za bolji san, u birc čija atmosfera ubija, sa šačicom kronera uvijek jednako poslaganih za šankom, nešto većom šakom sad već i meni premladih ljudi za stolovima, onih koji se ovdje samo pripremaju za puno ozbiljniji i važniji izlazak ( mada se još uvijek pitam kamo to oni zapravo izlaze, s obzirom da je svaki događaj ovdje unaprijed poznat, priljepljen na sve moguće ostakljene površine diljem grada, a nema ni pretjerano puno mogućih mjesta gdje bi se zimi eventualno mogli sakrit ). Bit će da nismo upoznati s nečim velikim što se očito vikendom događa negdje ovdje, oko nas, ili nam nitko ne želi reći jer se boje da bi im pokvarili zabavu ... hm, ili ... ili su možda samo počele maškare, tzv. 'peto godišnje doba'? To sam pokušala zanemarit, ali, eto, ne mogu. Sjetim se toga svaki put kada na televiziji kao veliku vijest objave kako je 'u Rijeci počeo karneval' i kako su 'maškare preuzele ključeve grada' ... Možda po tome nikad nisam bila prava Riječanka, ne znam, ali maškare nikad nisam podnosila. Dobro, možda i jesam, tamo negdje kao šestogodišnjakinja. Mada mislim da sam ih se tada bojala. Dakle, nikad. Neka mi oproste svi oni koji se već sad pripremaju za sljedeći karneval, ali, eto, ja to ne kužim. Ne znam, valjda sam čudna. Bit će. Ali znam da bi mi sada tako dobro sjeo jedan od onih dobrih starih riječkih izlazaka. Jer, tek sad, nakon svih tih godina, postala sam svjesna koliko sam zapravo bila sretna šta živim baš u Rijeci a ne u 'nekom tamo malo mjestu' gdje se svaki izlazak svede na prisilni boravak u bircu s lošom glazbom, očajnom kombinacijom boja zidova i osvjetljenja
( ne smijte se, i to je bitno za dobru atmosferu ), šačicom kronera i nešto većom šakom premladih ljudi koji se spremaju za nešto bolje, veće, zanimljivije ... ili ne.
Oznake: izlazak
- 18:21 -
