24.05.2005., utorak

Konačno tišina

Nisam uspjela. Pomiriti mene i mene. U jednom trenutku sam postala
toliko ranjiva. Reagirao je moj sustav za samoobranu. Umjesto da
shvatim ja sam odlučila još manje shvaćati. Umjesto da tada
pustim srcu da govori, ja sam dopustila glavi da viče da ko ga jebe.

Čekali smo trenutak da ja shvatim šutnju. Nisam. Nisam shvaćala.
Ništa nisam shvaćala. Dok nije bilo prekasno.


Nisam sigurna što me više boli – to što njega nema da me zagrli ili
spoznaja o vlastitoj sebičnosti... A jebeno boli.


Moje negdje postalo je nigdje.


A sad puštam... to je jedino ljudsko što mogu napraviti za onoga
kojemu sam o ljubavi govorila, to je jedino pošteno što mogu napraviti
za onoga kome tu ljubav nisam znala pokazati...

Predugo sam se skrivala od sebe. Ne želim više.


Zaslužila sam sve što sam dobila.


Nema se tu što za reći... Pssssssssssssssssssst

- 07:54 - #