(r: Robert Krause)


Jedina golotinja u filmu: nefokusirana sisa iza zamagljena stakla.

Šta me je privuklo ovome filmu?!
Pa... kad ste zadnji puta vidjeli bicikl u horroru?! A slasher u kojem je ubojica policajac manijak... NA BICIKLU!!? I meni je prvi...
I zadnji ako će svi biti kao ovo sranje!


Jel se kuži crna traka skroz desno?! Valjda su zaboravili obrisati u postprodukciji...

Dakle, još jedan loš niskobudžetni indie horror. Iako, kako rekoh, priča je dosta originalna, ali nažalost nije dobro iskorištena. Filmu definitivno fali para, to je vidljivo na svemu: loši efekti, jeftina fotografija, loša gluma... ustvari možda mu samo fali talentiranih ljudi... Nadalje, fali mu tempa, iako traje samo sat i možda 20 minuta ipak je predug, scene su razvučene a ima i par potpuno nepotrebnih. Tu je i par ultra debilnih scena: cura dođe na vrh brda da bi dobila signal za mobitel, tu je veliki križ, sjeda ispod njega i zove policiju, sekundu nakon što završi razgovor kap krvi joj kapne na lice, pogleda gore - njezin dečko je pribijen na križ!
Ok, razapeća su mi uvijek draga, ali da ona nije skužila da joj je dečko pribijen na križ kad je prilazila križu i sjedala pod njega?! E takve stvari me raspizde!


Probat ću iskoristiti križ kao antenu za mob...

Jedina dobra scena je kad je ubojica iskoristio zupčanike srednjeg pogona svojeg bicikla da bi ubio jednu žrtvu. Ostatak je davež.



Obavezno zaboraviti i ne pogledati!


Ocjena: 2/10 (dobra ideja i spomenuta scena)


Trivija:
Neki dobrog sluha su čak primjetili da su autori filma popalili glazbu iz igre Half Life!